Danas

... bez programa ...

Najavljujemo

... bez programa ...

About Student centre Zagreb

Student Centre Zagreb was founded in 1957 and now is a multi-functional space in the heart of the city. SC works on improving student living standard on all levels and in cultural activities, through its Department of culture - it organises and produces shows, performances, conferences and workshops in the fields of music, film, visual arts, theatre. The main goal of SC is to create innovative, economic and educational frameworks of cultural production in order to influence cultural practices in Croatia and internationally. Theatre production is manifested in SC’s own theatre - Teatar &TD, founded in the 1960’s, as the opposition to the classical theatres. &TD is not limited by genres and stylistic criteria, which opens up the possibility of establishing new production aesthetics and contemporary forms of co-production, post production and collaboration.

Zadnja izmjena: 18. Siječanj 2022. u 13:10

Kultura promjene

apap - SOTTERRANEO - OVERLOAD - predstava

LIS.
24
Čet
24. Listopad 2019.
Četvrtak u 20:00
Teatar &TD - Velika

Europski projekt apap - Performing Europe 2020 u Teatar &TD donosi provokativni projekt talijanskog kazališnog kolektiva Sotterraneo, višestruko nagrađivanu predstavu Overload. Predstava počinje u 20:00 u Velikoj dvorani &TD-a. Ulaz je besplatan.

Overload počiva na tekstovima američkog pisca Davida Fostera Wallacea čije su preokupacije bliske našima, primjerice: uloga medija u kreiranju današnjeg društva, galopirajuća industrija zabave i posljedično fragmentirana percepcija.

U prezasićenom medijskom prostoru krećemo se između masovnih distrakcija i digitalnih mutacija. Preopterećeni informacijama, živimo u stanju konstantne alarmiranosti koju su naši preci mogli doživjeti jedino u ratnoj situaciji. Informacijski šum širi se po cijeloj planeti.  Trebamo li se stišati  i shvatiti što je uistinu vrijedno naše pažnje?

Svojim govornim iskazima izvođači neumorno upućuju na veze prema skrivenom sadržaju te pokreću mehanizam proizvodnje atrakcija i slika u gledatelju. Hoće li će se angažirati u otkrivanju skrivenog sadržaja, izbor je na gledatelju. Pristajući na taj angažman fokus publike biva izmješten sa glavne radnje u kaotičan labirint distrakcija gdje gledatelj pokušava pronaći djeliće nečega što tek podsjeća na svakodnevicu.

Overload se bazira na agitacijskom govoru i hipertekstualnoj strukturi.

 

Kazališna skupina Sotterraneo počela je raditi kao istraživački kolektiv u Firenci 2005. godine. Sotteranneo istražuje jezične mogućnosti kazališta - mjesto karakterizirano fizičkim i intelektualnim vremenom, koje je u isto vrijeme staro i beznadno suvremeno. Sotterraneo voli eksperimentirati s različitim formatima, proizvodeći multidisciplinarne i slojevite komade u potrazi za formom i sadržajem. Oni variraju od klasičnih izvedbi do predstava koje ovise o specifičnoj lokaciji i često su usredotočeni na proturječja i tamne strane današnjice. Nadalje, Sotterraneov avant-pop pristup nastoji prčati o našem vremenu pri čemu uspostavlja ravnotežu između kolektivne mašte i najvišeg nekonvencionalnog razmišljanja. U tome je kontekstu pozornica mjesto na kojemu se formira državljanstvo, kao i svakodnevne geste kulture testiranja kričke svijesti publike. Naposlijetku, publika je glavni sugovornik skupine i u središtu svih njihovih projekata.

Sotterraneo je osvojio neke od najvažnijih nacionalnih i međunarodnih kazališnih nagrada: Lo Straniero nagradu i posebnu nagradu Ubu 2009. godine, Hystrio Castel dei Mondi nagradu 2010. godine, Srebrni lovorov vijenac za predstavu Dies Irae na sarajevskom MESS festivalu 2011. godine, Eolo nagradu u kategoriji najboljeg novog izvođača za predstavu Dječja Republika, kao i nagradu ACT festivala te prvu nagradu BE FESTIVALA za predstvu Homo ridens na BE festivalu u Birminghamu 2012. godine. Konačno, 2016. godine, osvojili su Best of BE Tour nagradu BE festivala u Birminghamu. Njihov komad Preopterećenje nominiran je za Ubu nagradu u kategorij najbolje predstave 2018. godine.

Sotterraneo kazališna skupina oformila se tokom rada na svom prvom projektu, pod nazivom 11/10 u apneji. Njihove predstave uključuju Post-it (2007.), Stvar 1 (2008.), Diptih vrste koji se sastoji od Dies Irae_5 epizoda o kraju vrste (2009.) i Podrijetlo vrsta_od Charlesa Darwina (2010.), Homo ridens (2011.), dječju predstavu pod nazivom Dječja Republika (2011.), Daimon projekt koji se sastoji od BUDI LEGENDA! (2013.) i BUDI NORMALAN! (2013.), predstave RAT ODMAH! (2014. godine, u suradnji s latvijskim režiserom Valters Silisom u sklopu europskog projekta Zajednički prostor), Put oko svijeta u 80 dana (2015.) i Preopterećenje (2017.). U 2019. godini, Sotterraneo će prvi puta izvesti predstavu Shakespearolog, dječju predstavu I Futurnauti i ponovno izvesti komad Dies Irae_5 epizoda o kraju vrste (2009.) koju je naručio kulturni centar Conde Duque u Madridu. Svojim će izvedbama obići glavne talijanske gradove, kao i inozemstvo - Španjolsku, Njemačku, Francusku, Veliku Britaniju, Portugal, Nizozemsku, Švicarsku, Rusiju, Bosnu i Hercegovinu te Čile.

U tome je vremenskom razdoblju Sotterraneo također sudjelovao na nekoliko projekata s različitim formatima, kao što su kratke predstave, izvedbe na specifičnoj lokaciji, mizanscene te ostalim naručenim projektima. Kolektiv je 2012. godine bio pozvan od strane prestižnog Rossini Opera festivala u Pesaru da režiraju predstavu Gospodin Bruschino Gioachina Rossinija

2015. godine, osvojili su „Funder 35” poziv za natječaj za mlade producentske skupine koje rade u području kulture. Od 2007. godine uključeni su u projekt Fies Factory koji promovira Centrale Fies, a od 2013. godine stalna su skupina pri Pistoia Theater Association. 2017. Godine, Sotteraneo je postao član Europske mreže APAP - Performing Europe 2020, a 2018. godine priključio se europskom projektu SHIFT KEY.

***

Kritičari su kroz godine opisivali Sotterraneo kao skupinu koja „neumorno istražuje aktualna vremena ogorčenom lakoćom” (Andrea Nanni, Hystrio), „kroz primjerenu dramaturšku strogoću” ili „aludirajuću, krajnje ironičnu komunikaciju” (Renato Palazzi, www.delteatro.it). Njihova publika „osjeća kao da je uključena u akciju, no ostaje na svome pasivnome mjestu kao promatrač vlastite katastrofe” (Cristina Ventrucci, Lo Straniero).