Otvorenje izložbe Dorf autora Domagoja Burilovića održat će se u petak, 17. ožujka u Galeriji SC  s početkom u 19 sati. Izložba je otvorena do 31. ožujka, radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati.

Rad Domagoja Burilovića pod nazivom “Dorf” (njem. selo) zahvaća kompleksne slojeve sadašnjosti, povijesti i budućnosti slavonskog prostora, bilježenog na području cijele istočne Slavonije koja obuhvaća Vukovarsko-srijemsku županiju (Srijem), Osječku Županiju (Slavonija i Baranja) i istočni dio Brodsko-posavske županije (Slavonija). Iako fotografski bilježi sadašnjost, obradom i montažom motiva koji su mu u fokusu, ti objekti obavijaju se dodatnom atmosferičnošću koja gledatelja uvlači u autorove povijesnom slojevitošću pregnantne preokupacije.

Domagoj Burilović već niz godina pasionirano se bavi arhitekturom sela istočne Slavonije koju su stvorili etnički Nijemci a koji su u Slavoniju doseljavani u nekoliko valova: u doba Marije Terezije, potom njenog sina Josipa, ali, kako bilježi umjetnik, postoje i slučajevi doseljavanja na samom početku 2. svjetskog rata. Ti objekti, koje je Burilović podijelio u dvije tipologije – zabatni (agrarni)  i uzdužni (obrtnički) tip, rapidno nestaju iz prostora slavonskih sela: Retkovci, Mirkovci, Babina Greda, Petrovci, Novi Jankovci, Otok, Bošnjaci, Cerna, Šiškovci, … samo su neki od naziva u topografiji ovog dubinskog istraživanja motiviranog iskrenim poletom razumijevanja fenomenologije koja ulazi u okvire objektiva.

Naime, osim foto-bilježenja Burilović (in)formira svoj umjetnički pogled obilatim proučavanjem stručne literature što mu omogućuje izvanredno prodoran objektivni, simultano hiper-realistički i nad-realni rakurs. Burilovićev rad, osim što kroz umjetnički dispositiv otvara pitanja odnosa fotografskih kolaža i kolažiranja povijesnih činjenica, baziran je na poznavanju povijesne i etnološke faktografije, tako da možemo reći da je posao koji obavlja, višestruk: terenski rad, kamera koja bilježi vernakularnu arhitekturu koja nestaje, bilješke o svakom od tih objekata, proučavanje stručne literature, umjetnička obrada fotografija, tvorba umjetničke reprezentacije,…Radi se o izuzetno zahtjevnim ulogama umjetnika, kustosa, producenta vlastitih radova, ali i podvigu vizualnog antropologa auto-didakta koji ujedno odrađuje izuzetno važan posao koji se u znanstvenom polju etnologije zove „etnologija spašavanja“. Da Domagoj Burilović nije preuzeo taj niz društvenih uloga, povijest, sadašnjost i budućnost osebujnih objekata koji vehementno obogaćuju slavonski prostor svojom ljepotom – bila bi potpuno izgubljena. To je društvena činjenica.

Kako sâm umjetnik naglašava, ironijom povijesti Nijemci su naseljavali Slavoniju i podizali kvalitetu života, a danas Slavonci/ke odlaze u Njemačku u potrazi za boljim životom. Njegov istraživački, umjetnički ali i autonomni kustoski rad razlaže situacije njemačkog naseljavanja i raseljavanja (iz) Slavonije. Izložbeni dispozitiv baziran na fotografiji moguće se razvija u intermedijalni / (prošireno) filmski medij, ili pak umjetničku knjigu, pri čemu će se pred našim očima odigravati bezbrojne scene iz života Slavonije raznih epoha. Tema je odveć zanimljiva i umjetnik je preuzimanjem višestrukih uloga visoko podigao ljestvicu svog društvenog angažmana te odvojio svijest gledatelja/ice od puke razine plošne spekulacije. Sa svakim motivom, sa svakim objektom osnažuje se umjetnikova znatiželja ali i (znati)želja nas, gledatelja, šire javnosti, koja promiče pitanje: što ćemo sa Slavonijom? Što ćemo s tom prelijepom baštinom vernakularne arhitekture koja nestaje pred umjetnikovim,  a sada, zahvaljujući njemu, i našim očima? Slavonija može biti ogromni prekrasni vrt i žitnica za sve nas i neprekinuti niz generacije koje dolaze ili tek siva i blatna terra incognita čijim će iscrpljivanjem neke strane korporacije akumulirati kapital.

Neka ipak bude vrt i žitnica. Sa stambenom i životnom kulturom koja se razvija na čvrstim i divljenja vrijednim temeljima koje nam umjetnički i vizualno-antropološki rad Domagoja Burilovića predočava, tvoreći hipotetički (r)urbani prostor koji nadilazi političke granice, oživljava stare i oblikuje nove karakteristike suživota na kojima počiva raznolika i izuzetno bogata kultura slavonskog prostora. (predgovor, Sonja Leboš)