Otvorenje izložbe Proces bez subjekta umjetnika Igora Eškinje održat će se u petak, 11. siječnja u Galeriji SC u 20 sati. Izložba je otvorena do 26. siječnja, a radno vrijeme Galerije SC je radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati.

U teorijskim pozicijama Seela i Nancyja treba tražiti hermeneutički okvir videoinstalacije Proces bez subjekta Igora Eškinje;naime dvije videoprojekcije nalaze se na razmeđi slike kao vizualne informacije i čistoga vizualnog iskustva koje “više nije slika”. Eškinja koristi tradicionalne, fizičke, čak “skulptorske” elemete kako bi oduzeo slici njezino temeljno kulturalno-povijesno opravdanje, a to je komunikacija. Preostali su samo nepotpuni dijelovi komunikacije koji su ovdje predstavljeni kao puka vizualna informacija lišena konteksta i cjelovitosti. Eškinja pokazuje što se događa s percepcijom slike kada u njoj nagonski tražimo “dodatno postignuće”, a ne nalazimo ga; i što se događa s percepcijom realiteta kada najvažniji cilj vizualnog prikaza treba tražiti ne u onome stvarnome što bismo željeli prepoznati nego kada je on naizgled posve tehničke prirode, i sastoji se u “pukoj” spoznaji diskontinuiteta između slike i stvarnosti. Suvremeni problem percepcije nije više u tome jesmo li u stanju nešto vidjeti nego u prepoznavanju razine realiteta ili – staromodno rečeno – istine slike. Svakodnevni uvjeti pod kojima nam je dano da promatramo stvarnost su mnogo prozaičniji i zato su slike koje nas okružuju mnogo zavodljivije. Instalacija Igora Eškinje vraća nas na zaboravljeni proces slikovne spoznaje: onaj u kojemu polazimo od uvjerenja da je razlika između slike i stvarnosti temeljni uvjet humanosti.

(Iz predgovora, Krešimir Purgar)

Igor Eškinja (Hrvatska, 1975.) živi i radi u Rijeci. Eškinja konstruira svoje arhitekture percepcije kao ansamble skromnosti i elegancije. Umjetnik “izvodi” objekte i situacije, obuhvaćajući ih u njihovoj intimnoj i tihoj tranziciji iz dvodimenzionalne u trodimenzionalnu formalnu pojavu. Koristeći jednostavne, jeftine materijale, poput samoljepive trake ili električnih kabela te ih razlažući s ekstremnom preciznošću i matematičkom točnošću unutar striktnih prostornih parametara, Eškinja definira drugu kvalitetu koja seže dalje od fizičkih aspekata i ulazi u registre imaginarnog i van-perceptivnog.

Eškinjini radovi uključeni su u međunarodne izložbe: Manifesta 7, Rovereto, (2008); Complicity, Rena Bransten gallery, San Francisco (2009); 28 Grafični Biennale, Ljubljana, (2009); Dirt, Wellcome foundation, London,  (2011), Rearview Mirror, Power plant, Toronto, (2011); Ash and Gold – a world tour, Marta Herford, (2012); 2^nd Ural Industrial Biennale, Ekaterinburg, (2012); 8 ways to overcome space and time, Muzej savremene umetnosti, Beograd, (2013), T-ht nagrada, MSU, Zagreb (2016.), Every time a ear di soun – Dokumenta 14 program, Savvy contemporary, Berlin (2017),  kao i samostalne izložbe: Project for unsuccessful gathering, Casino Luxembourg-Forum d’art contemporain, Luxembourg (2009.), The Day After, Federico Luger gallery, Milano, (2011) Inhabitants of generic places, Kunstforum, Vienna, Museum of Contemporary Art-Zagreb (2011); Interieur Captivant, MAC/VAL museum, Vitry, (2012); Quixote, MUWA, Graz, (2014).