About Student centre Zagreb

Student Centre Zagreb was founded in 1957 and now is a multi-functional space in the heart of the city. SC works on improving student living standard on all levels and in cultural activities, through its Department of culture - Culture of Change it organises and produces shows, performances, conferences and workshops in the fields of music, film, visual arts, theatre, radio. The main goal of SC is to create innovative, economic and educational frameworks of cultural production in order to influence cultural practices in Croatia and internationally. Theatre production is manifested in SC’s own theatre - Teatar &TD, founded in the 1960’s, as the opposition to the classical theatres. &TD is not limited by genres and stylistic criteria, which opens up the possibility of establishing new production aesthetics and contemporary forms of co-production, post production and collaboration.

Zadnja izmjena: 09. Svibanj 2017. u 12:00

apap
Re-Imagine Europe
Re-Imagine Europe

Kultura promjene

IVICA MALČIĆ - 20 Years Behind - izložba

OŽU.
17
Sub
17. Ožujak 2018.
Subota u 10:00
Galerija SC — Besplatno
OŽU.
16
Pet
16. Ožujak 2018.
Petak u 12:00
Galerija SC — Besplatno
OŽU.
15
Čet
15. Ožujak 2018.
Četvrtak u 12:00
Galerija SC — Besplatno
OŽU.
14
Sri
14. Ožujak 2018.
Srijeda u 12:00
Galerija SC — Besplatno
OŽU.
13
Uto
13. Ožujak 2018.
Utorak u 12:00
Galerija SC — Besplatno
OŽU.
12
Pon
12. Ožujak 2018.
Ponedjeljak u 12:00
Galerija SC — Besplatno
OŽU.
10
Sub
10. Ožujak 2018.
Subota u 10:00
Galerija SC — Besplatno
OŽU.
9
Pet
9. Ožujak 2018.
Petak u 12:00
Galerija SC — Besplatno
OŽU.
8
Čet
8. Ožujak 2018.
Četvrtak u 12:00
Galerija SC — Besplatno
OŽU.
7
Sri
7. Ožujak 2018.
Srijeda u 12:00
Galerija SC — Besplatno
OŽU.
6
Uto
6. Ožujak 2018.
Utorak u 12:00
Galerija SC — Besplatno
OŽU.
5
Pon
5. Ožujak 2018.
Ponedjeljak u 12:00
Galerija SC — Besplatno
OŽU.
2
Pet
2. Ožujak 2018.
Petak u 12:00
Galerija SC — Besplatno
OŽU.
1
Čet
1. Ožujak 2018.
Četvrtak u 20:00
Galerija SC — Besplatno
VELJ.
3
Sub
3. Veljača 2018.
Subota u 10:00
Galerija SC — Besplatno

1. 3. u 20 sati, otvorenje / Galerija SC

Izložba je otvorena do 17. 3 2018. radnim danom od 12 do 20 sati, subotom od 10 do 13 sati.

Izložba 20 Years Behind nadovezuje se na koncept izlaganja u istoj galeriji svakih deset godina koji je autor započeo u Galeriji VN 1994. – 2004. – 2014. i nastavio u Galeriji PM 2007. – 2017. U Galeriji SC je izlagao 1998., propustio izlagati 2008. te zato sada izlaže dva potpuno različita ciklusa; Osmrtnice umjetnosti i Slučajni kolaži, kao dvije izložbe u jednoj: jednu za propuštenu 2008., a drugu za 2018.

Ivica Malčić (1964., Zagreb), 1996. diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. M. Šuteja. 1998. – 2002. intenzivno izlaže u Zagrebu svake godine po 100 slika. Do sada je izlagao na 21 samostalnoj izložbi te na više skupnih.

Umjetnost je moja religija

Jedan od standardnih postupaka pri konstruiranju rada Ivice Malčića isticanje je nekoga citata ili vlastite misli u sentencionalnom ili aforističnom obliku, a čiji se sadržaj čita kao direktni iskaz autorova „pogleda na svijet“. No, već sama parolaška forma i semantička izravnost daju naslutiti da su te „misli“ koliko izraz potrebe za objavom vlastitih stavova toliko i intelektualna igra, parafraza ili meta-rečenica. Odnosno: da ti verbalni „komentari“ koji obrubljuju slikovni prikaz podjednako funkcioniraju kao naziv ili objašnjenje slike, autorov pogled ili čak njegov „statement“, ali i kao ironična i samoironična relativizacija slikarevih „misli“, sve do granice nepatvorenoga humora ili čistoga paradoksa.

Ako u prvi mah nismo sigurni u značenje i pretenziju Malčićevih ispisanih sintagmi još smo, bome, manje u mogućnosti dati dijagnozu za njegove slikovne prizore. Prvi je razlog u množini i širini tema i motiva kojima se bavi, a koji zahvaćaju raspon od velikih, univerzalnih sadržaja pa do malih, usputnih i trivijalnih događaja. Malčićeva potreba da slikom i tekstom govori o svakodnevici, da komentira doslovno sve što se oko njega događa na neki način je ipak usustavljeno: prvo, time što je sve izraz radikalno subjektivne interpretacije i, drugo, što postoji volja da se formiraju cjeline (ciklusi) po nekim tematskim i problemskim sastavnicama.

Jedna od takvih cjelina su i tzv. osmrtnice, slike koje zbog naglašeno crnoga obruba podsjećaju na ovu tipičnu formu ubranoga folklora. Kako im to, naravno, daje karakter „smrtne ozbiljnosti“ Malčić obilato koristi mogućnost da svoje sentence i prizore koji se na slikama odvijaju podvrgne visokim, maltene sudbinskim, zahtjevima umjetnosti, kulture, društvenih normi i života uopće.

Odabirući događaje iz svakodnevne ponude novinskih naslova Malčić uspostavlja svojevrsnu egalitarnu normu u kome su slikovni citati iz svijeta politike, kriminala, sporta i spektakla postavljeni u nehijerarhijski odnos, dajući jednaku važnost svim životnim manifestacijama „brutalne stvarnosti“, kako taj segment slike kvalificira sam autor. Ustaljeni ritam svakodnevnih “skidanja“ medijski eksponiranih događaja neće, međutim, naglašavati činovničku dosljednost u registraciji zbilje koliko uputiti na narav te zbilje, na zbrkanu, anarhičnu, šizofrenu (vizualnu) stvarnost koja okružuje autora. Misli i citati o umjetnosti, kulturi i o vlastitoj slikarskoj važnosti dolaze tako kao (umjetni) šlag na složeni svijet realnoga života: koliko će umjetnost i sam umjetnik biti u poziciji popravljanja toga svijeta, koliko će egzistencijalni karakter njegova angažmana biti presudan nadaje se, dakako, već kroz samu formu toga iskaza, formu – smrtovnice. Time se nekadašnja autorova intencionalna i deklarativna nabusitost i drčnost kojom se služio u svojoj umjetničkoj strategiji, njegova zločestoća i anarhoidnost pomalo tope pred životnim i umjetničkim pesimizmom. No, kako je i prijašnja ofenzivnost bila tek dobra strategija kamuflaže jednoga skeptika i melankolika tako su i sadašnje „pesimističke“ slike samo izraz umjetničkoga subjekta koji se do „posljednjeg daha“ bori za to da slikarski (ili bilo koji drugi iskaz) ostane neki smisleni trag u općem obesmislenju života. Manija stvaranja (svaki dan jedna slika ili slični koncept radoholičarstva), koju Malčić već godinama primjenjuje, neće ga učiniti herojem rada, ali će učvrstiti stav da je uvjerljivost i etičnost umjetničkoga rada u izravnoj vezi s egzistencijalnim nabojem toga svakodnevnoga ispisivanja vizualnih i verbalnih komentara.

Marijan Špoljar


U svojevrsnoj spirali Malčićevih "stotica", izložba Slučajni kolaži događa se u Galeriji SC dvadeset godina poslije njegove, već tada, osme samostalne izložbe, a meni prve koju sam otvorila kao tadašnja voditeljica Galerije SC. Spirala ne znači i krug, pa tako ove dvije „točke“ ne zauzimaju ni isti niti sličan položaj, premda se preklapaju prostorom, imenima i srodnim sadržajem. Malčić, naime, redovničkom disciplinom sabijenom u stvaralačkim prijepodnevima neumorno potvrđuje svoju samopokrenutu agendu, samoispunjavajuće proročanstvo - slikati. Slikati svaki dan. Slikati stotinu slika godišnje.

Kolege s Jabukovca sjećam se izdvojenoga u njegovu mikro-ateljeu, obzidanoga slikama u velikoj klasi među ostalima, ništa manje osebujnim studentima. Apostol slikarstva u ispovjedaonici vlastite religije. Začudno, ta je mala utvrda odolijevala utjecajima kako akademskog brušenja vještine tako i trendova u struci. Potpuno imun na očekivanja okoline, nije se iscrpljivao u nastojanjima da se svidi, uklopi, ili slijedi zadane norme. „Zidajući“ slike i slikama zidajući izložbe izgradio je impresivan opus naglašenoga otpora i pobune, koristeći osobna preispitivanja, frustracije i humor kao pogonsko gorivo.

Danas su slike iz brojnih prethodnih ciklusa gusto naslagane uz zidove njegova gornjogradskoga ateljea. Djeluju istovremeno krhko i čvrsto; kao sedrene barijere sedimentirane iz osobnih svjedočanstava životnih uspona i padova.

Specifičnost recentnoga Malčićeva ciklusa u odnosu na prethodni izostanak je, prije svega, crnih margina i korištenja teksta. Naracija ipak ostaje, ali dublje u domeni subliminalnih slojeva, povezana sa samim izborom motiva.

Godinama izrezujući i umećući detalje iz dnevnoga i tjednoga tiska u svoje radove, naposljetku je prepoznao rupe i preklapanja nastale tijekom tog procesa kao novi motiv - ishodište ciklusa Slučajni kolaži. Transponirajući u slikarski medij odabrane kadrove i fragmente iz kakofonije vizualnih informacija nastao je novi ciklus, novih Sto. Tema ove izložbe tako je sama apsurdna dnevno-politička medijski posredovana stvarnost viđena kroz rupe u stranicama „starih novosti“. Brada sad već bivšega političkoga moćnika, djelić sakoa aktualnoga gradonačelnika, rasprodaja tepiha, lakat i koljeno neke starlete, djelići devastiranih fasada, reklama za tko-zna-što, konjska stražnjica, klupa pod snijegom, dio žičane ograde i puno lijepih ženskih nogu u štiklama... sve to spojeno šavovima stvarnosti, procjepima kompozicijskih slučajnosti.

Ali, bez obzira kako masakrirali tiskovine, kao kod daždevnjaka – izrastaju uvijek isti udovi; preuvećani moćnici, seksualne žudnje, proizvodnja želja, uzaludnost uljepšavanja stvarnosti...

Malčić je izdvojio kako sam kaže "zanimljive detalje iz dosadne stvarnosti". Pa ako i ne prepoznajemo o kojim se "veličinama" ili objektima požude radi, ako i ne vidimo širu sliku, možda time vidimo i više. Ikonografski, možda je baš detalj koji nije uhvaćen kadrom upravo ta laž koju nam mediji pokušavaju prodati. Nema tu osmjeha, rukovanja, dodjela namještenih nagrada, lažnih poza, spinova i manipulacija. Samo uho, rame, kragna, gaćice, prsti, straćare, kante za smeće... i još brojni (ne)prepoznatljivi detalji u bojama Malčićeve stvarnosti.

Božica Dea Matasić