12. 1. 2016., 19:30 u MM centru; ulaz besplatan / Kratke slike

Ovaj eksperimentalni dokumentarac portret je glumice Sylvije Kristel, najpoznatije po ulozi u kultnom erotskom klasiku iz 70-ih, Emannuelle, no, ujedno, to je i film o nemogućnosti sjećanja u odnosu na biografiju. Redateljica Manon de Boer je između studenoga 2000. i lipnja 2002. snimila priče S. Kristel. Na svakom je snimanju Kristel govorila o jednom od gradova u kojima je živjela: Pariz, Los Angeles, Bruxelles i Amsterdam. Na prvi se pogled ova zbirka priča čini kao svojevrsna biografija, ali kroz vrijeme se pokazuje nemogućnost biografije: nemogućnost svrstavanja nečijeg života u koherentni narativ.

Nakon različitih priča koje je snimila, Manon de Boer odlučila je iskoristiti samo dvije, i to one iz perioda u kojem je Kristel živjela u Parizu. U montažnom postupku odlučila je ne pridržavati se kronološkog poretka dviju priča. Drugim riječima: najprije je prikazala priču snimljenu 2002., zatim priču snimljenu 2001. godine. Tako je postupila zato što nam priča koju prepričava prvu, odnosno ona koju u filmu čujemo kao drugu, pruža puno manje detalja. Na taj način ne samo da preispituje sjećanje Sylvie Kristel, nego se poigrava i sjećanjem gledatelja te uvodi element sumnje.

Kristeline priče lutaju među ključnim punktovima njenog života, fluidno formirajući i reformirajući narativne elemente. Sam grad rijetko je opisan izravno. Kristel govori o svojim filmovima, ljubavnim vezama i kako su one utjecale na njezinu životnu putanju. Gradovi su koordinate po kojima se kreću njezina sjećanja, u njima se zaustavljaju i iz njih odlaze. Ovo se paralelno očituje vizualno; te su slike snimljene s visoka i na razini ulica, opipavajući kožu gradova: njihove krovove, zgrade i bulevare, ispreplićući ih kadrovima kina, promotivnih, publicističkih slika i ljudi. Arhitektura postaje sučelje interiornosti i eksteriornosti. Stari je Pariz ispresijecan slikama arhitekture 1970ih; zgradama koje nisu postojale dok je ona tamo živjela, ali koje predstavljaju ikone perioda koliko i ona sama.

Info: r. M. de Boer, Belgija, 2004., 40′, dokumentarni

FESTIVALI I PROJEKCIJE: Broadway Cinematheque Hong Kong 2015., Le Clignoteur Brussel 2015., Festival International du Film de La Roche sur Yon 2014., Le Fresnoy Tourcoing 2014., Fogo Island Arts Fogo 2014., Australian Cinémathèque 2014., Osso & Architecture Triennale Lisbon 2013., Cinema Spoutnik Geneva 2013., Konstmuseum Kalmar 2013., Van Abbemuseum Eindhoven 2013., Les Nuits Sonores Lyon 2013., Fokus, Nikolaj Kunsthal Copenhagen 2013., Ecole des Beaux-Arts, Cinémathèque & Le Cratère Toulouse 2013., Institut Néerlandais: Action Christine Paris 2013., Museum of Art Philadelphia, 2012., 2013., AXENEO7 Québec 2012., Artists Space: Books & Talks New York 2012., Ochoymedio Quito 2012., Heidelberger Kunstverein Heidelberg 2012., Videoex Festival Zürich 2011., Index Stockholm 2011., Cinema Rits Brussels 2011., SHIFT Festival Basel 2010., i dr.

Manon de Boer (Indija, 1966.) studirala je umjetnost na Autonome Beeldende Kunst u Rotterdamu i na Rijksakademie van beeldende kunsten u Amsterdamu. Nezavisna je umjetnica. Njezin rad obuhvaća filmove, video radove i audio radove koji se često bave pitanjem pamćenja i vremena/trajanja. Živi i radi u Bruxellesu.