Izložba je otvorena do 22. 12, radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati.

…Neli Ružić me u izložbu uvodi navodeći Giorgia Agambena: „Suvremenim može biti nazvan jedino onaj koji se ne prepusti tome da bude zaslijepljen svjetlima vijeka i uspije opaziti u njima udio sjene, njihovu intimnu tamnost. Suvremen je onaj kojemu pred licem prsne snop tame koja dolazi iz njegova vremena.“ To je uputa za razumijevanje prizora o kojemu je ovdje riječ…

U Galeriji SC monovolumenski izložbeni prostor u većem je svoje dijelu ispunjen zastavama obješenima s visokog plafona sve do poda stvarajući statični, scenografski ambijent. …. zastave su usidrene uz tlo kamenjem koje ih drži u mjestu zaustavljajući nemir njihovog mogućeg vijorenja. Kamenje je veliko, grubo, zemljanih boja, iz Nelinog zavičaja, sa otoka Šolte, asocira ruralno i u kontrastu je sa scenom u kojoj se nalazi i čistoćom izlagačkog prostora. Ambijent je teatralno osvijetljen reflektorom dovoljno oštrim da prostor među zastavama postane tamno zasjenjen, a u tim zamračenim poljima na tlo su položeni korišteni i stari kovčezi koji su samo toliko razjapljeni da iz njihove nutrine proviruje nešto malo svjetlosti….

Sve je stalo u samo četiri elementa: zastave, kamenje, kovčezi i svjetlo-sjena, cijelo stoljetno breme društvenih, političkih i migracijskih težina…

O kojim zapravo migracijama Neli Ružić govori, u državi u kojoj su emigracije stalne, ekonomske, političke, teške i iz koje se kontinuirano odlazi s polupraznim kovčezima? Govori o njihovoj trajnosti, o kontinuiranom odlaženju i napuštanju kakvo je i sama prošla. Govori to u vrijeme kada se lome koplja o kontroverznom migrantskom valu u dolasku. Mali tračci svjetlosti iz kovčega koji asociraju na razne povijesne epohe upućuju da život uvijek nađe put. Jednostavnost prizora i šturost elemenata i simbola kojima se Ružić izražava gledatelju samo naglašavaju burnost doživljaja. ( iz predgovora, Janka Vukmir)

BIOGRAFIJA

Neli Ružić (1966.,Split) diplomirala je slikarstvo na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu 1990. godine, te postdiplomski studij na Facultad de Artes, UAEM, Meksiko 2013. godine. Krajem devedesetih godina odlazi u Meksiko te od 2003. godine predaje na ENPEG La Esmeralda, Mexico City (do 2012.); UAEM Cuernavaca, Estado de Morelos (do 2007.). Dobitnica je druge nagrade T-HTnagrada@msu.hr, MSU, Zagreb (2016.), stipendije Conacyt, Meksiko (2012-2013.); stipendije Grada Splita (1996.), stipendije ArtsLink (1996.) za rezidenciju u Headlands Center for the Arts, Sausalito, SAD te Nagrade Bienala Mladih, Moderna Galerija u Rijeci (1993.). Imala je niz samostalnih izložbi i sudjelovala na brojnim izložbama, projektima i festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu. Njezini su radovi dio kolekcija Galerija umjetnina u Splitu, MMSU Rijeka, MSU Zagreb, Galerije Marino Cettina, Umag, Canal Mediateca Caixa Forum, Barcelona. Od 2013. predaje u Školi likovnih umjetnosti Split gdje je od 2014.do 2018.voditeljica Galerije Škola. Vanjska je suradnica u zvanju docenta na Slikarskom odsjeku, Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu.