12. do 22. 10. u Galeriji SC / Ulaz besplatan / FB: Luka Kedžo

zlȍ

sr 〈G zlȁ, G mn zálā〉

1. loš, ružan čin, ružno djelo, loša djela, opr. dòbro

2. nevolja, nesreća

3. rel. teol. ono što je protiv čovjeka i prirode i iz čega se razvija odbijanje, neprihvaćanje, zaziranje i gađenje; u kršćanstvu shvaćeno kao čin Sotone [metafizičko zlo; fizičko zlo; moralno zlo][1]

Što je zlo? Zašto postoji? Iz čega proizlazi i što ga uzrokuje? Je li zlo dio ljudske prirode ili je pak uzrokovano vanjskim faktorima? I što, naposljetku smatramo zlom mišlju ili zlim činom? Odgovori su brojni i različiti, stoga je vrlo teško, gotovo nemoguće jednostavno definirati taj pojam. Od teoloških tumačenja do filozofskih rasprava i teza, teorije o porijeklu i značenju zla su mnoge. Kako ga definiramo i kako se prema zlu odnosimo također se uvelike razlikuje među civilizacijama, kulturama i pojedincima.

No, ipak možemo uočiti jednu sličnost među različitim pristupima konceptu zla - ono se najčešće promatra i definira kao opreka dobru, odnosno njegova nužna suprotnost. Što nas dovodi do novih pitanja: Postoji li dobro bez zla, i obrnuto? Trebamo li zlo da bismo osvijestili i prepoznali dobro?

Izložba Debela i zla zmija Luke Kedže svojim naslovom asocira na dihotomiju dobro-zlo, ukazujući na različite mogućnosti tumačenja tih dvaju pojmova, neovisno o tome stoje li samostalno ili u opoziciji jedan drugome. U naslovu je riječ 'dobra' zamijenjena riječju 'debela', čime se izostavlja karakterizacija prve zmije i otvara novo pitanje: Ako je druga zmija zla, znači li to automatski da je prva zmija dobra? Polazeći od tog, ali i drugih pitanja koja su postavljena na početku teksta, Kedžo nam ovom izložbom pruža uvid u svoja razmišljanja o zlu. No, ne daje nam egzaktne odgovore na ta pitanja, naprotiv. On upisuje još jedan mogući red značenja pojmu zla – onaj osobne naravi, te istovremeno otvara prostor za posjetitelje da učine isto. Na koncu, upravo će oni svojim stavovima i razmišljanjima odrediti je li ono što gledaju, vide i osjećaju dobro, loše ili zlo, ili pak nešto potpuno drugačije. Takvim pristupom Kedžo pokušava otkriti što sve možemo učitati u određene, općenito smatrano univerzalno razumljive pojmove.

Jednaka pitanja povezujemo i s jednim od najstarijih simbola u povijesti čovječanstva, simbolom zmije. U pojedinim kulturama i mitologijama zmija je štovana kao dio božanskog svijeta, dok je u drugima nositelj iskonskog zla od kojeg treba zazirati. Značenje simbola zmije stoga ovisi, između ostalog o podrijetlu, odgoju i razmišljanju pojedinca koji ga interpretira.

Upravo zbog brojnih interpretacija značenja njezinog simbola, Kedžo izabire zmiju kao okosnicu svoje samostalne izložbe u Galeriji SC. U prostor smješta različite objekte, instalacije i printove koji su na neki način povezani s konceptom zla, bilo da prizivaju određeno sjećanje ili osjećaj, bilo da nose određenu dozu zla u sebi. Od prizora mrtve ovce na Kornatima, snimljenog nedugo nakon strahovitog požara na tom području, preko čudnovatih grebena i mesnatog raslinja, do motiva zmije smještenog na stražnjem zidu galerije, Kedžo konstantno propituje što je od toga zlo, a što dobro, i mora li uopće nešto biti jedno ili drugo?

Kao zaključak, nakon toliko neodgovorenih pitanja postavljenih u ovom tekstu, mogu ponuditi samo jedan citat koji mi se čini prikladnim u ovom slučaju, vjerojatno stoga što nas, kao i Kedžini radovi, tjera na daljnje razmišljanje i propitivanje:

„Ono što je zlo i ono što su nas učili da je zlo, mogu biti dvije sasvim različite stvari. Društvo nas uči da su određene stvari zle da bi nas držalo u pokornosti.“ Charles Bukowski

Nemojte biti pokorni.

Ana Škegro

Luka Kedžo (Dubrovnik, 1986.) završio je diplomski studij fotografije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 2014. Sudjelovao je na jednoj samostalnoj izložbi (Odgovornost, Galerija Inkubator, Zagreb, 2012.) te na brojnim skupnim izložbama, radionicama i festivalima. Dobitnik je nekoliko važnih nagrada i priznanja.