Danas

... bez programa ...

About Student centre Zagreb

Student Centre Zagreb was founded in 1957 and now is a multi-functional space in the heart of the city. SC works on improving student living standard on all levels and in cultural activities, through its Department of culture - Culture of Change it organises and produces shows, performances, conferences and workshops in the fields of music, film, visual arts, theatre, radio. The main goal of SC is to create innovative, economic and educational frameworks of cultural production in order to influence cultural practices in Croatia and internationally. Theatre production is manifested in SC’s own theatre - Teatar &TD, founded in the 1960’s, as the opposition to the classical theatres. &TD is not limited by genres and stylistic criteria, which opens up the possibility of establishing new production aesthetics and contemporary forms of co-production, post production and collaboration.

Zadnja izmjena: 09. Svibanj 2017. u 12:00

apap
Re-Imagine Europe
Re-Imagine Europe

Kultura promjene

Oni dolaze... MIHAEL KLANJČIĆ- Objekti

LIP.
15
Sub
15. Lipanj 2019.
Subota u 10:00
Galerija SC
LIP.
14
Pet
14. Lipanj 2019.
Petak u 12:00
Galerija SC
LIP.
13
Čet
13. Lipanj 2019.
Četvrtak u 12:00
Galerija SC
LIP.
12
Sri
12. Lipanj 2019.
Srijeda u 12:00
Galerija SC
LIP.
11
Uto
11. Lipanj 2019.
Utorak u 12:00
Galerija SC
LIP.
10
Pon
10. Lipanj 2019.
Ponedjeljak u 12:00
Galerija SC
LIP.
8
Sub
8. Lipanj 2019.
Subota u 10:00
Galerija SC
LIP.
7
Pet
7. Lipanj 2019.
Petak u 12:00
Galerija SC
LIP.
6
Čet
6. Lipanj 2019.
Četvrtak u 20:00
Galerija SC

Mihael Klanjčić predstavlja se u sklopu projekta Oni dolaze… s izložbom Objekti u Galeriji SC, 6. lipnja s početkom u 20:00. Izložbu Objekti posjetite do 15. lipnja, radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati.

What you see is what you get definitivno nije izjava koju bismo mogli primijeniti na radove Mihaela Klanjčića, mladog umjetnika koji je u svom kratkom opusu dokazao kako odredišna točka njegovih stremljenja nisu površni poznavaoci umjetnosti. Nazivlje njegovih radova kao što su to «Achrome», IKB, Dedicated to M. ili «Malampija» upravo pokazuje namjeru i smjer u kojem Mihael ide odajući počast umjetnicima čiji rad cijeni i tim činom jasno se pozicionirajući na ljestvici morala.

Radovi koje imamo priliku vidjeti u Galeriji SC, pogotovo ovi najnovijeg datuma – IKB (2019.), i Untitled (2019.) u sebi sadrže snažnu artepoverašku auru. Rekli bismo isprve da je to rad Achrome (2019.), zbog jasne poveznice sa Pierom Manzonijem; no Mihael definitivno ne igra «na prvu loptu», između ostalog što primjećujem je snažna poveznica s Michelangelom Pistolettom. Poseban naglasak stavila bih na rad Untitled (stol) (2019.), u kojem autor na običan stol stavlja reflektirajuću foliju, sada već ikonografsku. Mihael mi je pričao o nastanku tog rada, koji nije u početku trebao biti ono što jest sada – umjetničko djelo. Stol kao stol ima potpuno drugačiju namjenu i kroz njegovu priču o genezi samog rada, našla sam se u situaciji da promatram reakcije ljudi na taj, tada još, nedovršen rad (nedostajala je folija)... Promatrači su nonšalantno odlagali stvari na njega, a njihovi pogledi najiskrenijeg čuđenja emanirali su «nemogućnost» itekako mogućeg – da je ono što vide ispred sebe umjetničko djelo.

Postoji više radova u povijesti umjetnosti, do kojih bi nas asocijacije mogle odvesti, počevši logično od Duchampa (Fresh Window) do Tano Feste (Armadio Cieco) op.a ukoliko bismo krenuli u smjeru ready made-a... Način na koji Mihael imenuje radove, na koji izlaže Untitled (stol) nije jednak onom primjerice duchampovskom. Mihaelovi radovi sami po sebi nisu ready-made, oni nisu bez autorove intervencije, bila ona u ljepljenju folije na stol ili jednostavno raspršivanju pigmenta svima poznate IKB (International Klein Blue) po unutrašnjosti neonske lampe. Intervencija je prisutna. Isto tako, da se vratim na Pistoletta, oni pružaju drugačiji vizualni događaj ovisno o tome gdje se nalaze (ogledala). Tako i Mihaelov Untitled (stol) ili Untitled kao i Pistolettova ogledala poprimaju auru prostora u kojem su smješteni. Glatka površina koja odbija (reflektira) svjetlost tako postaje nebeski svod, bijela cigla ili nešto treće.

Ono što je kod Mihaela drugačije te ujedno možda i najintrigantnije jest njegova mogućnost da spaja nespojivo – mogućnost eklekticizma. Iako se eklekticizam ponekad može činiti kompliciran, nedosljedan ili nelogičan kod Mihaela je jednako primjetan u svim radovima, ne samo u materiji već i u semiotici nazivlja, čime on paradoksalno postaje autorova konstanta, dosljednost. Upravo kao u vrijeme 60-ih, kada je umjetnost, prihvativši postavke Johnsa, Warhola, Stelle, Newmana, Duchampa, kao i Reinhardta, jasno pokazala da je bezlično – «humano» i beskrajno raznoliko, kao što su to i autobiografske ili figurativne škole. Umjetnost je, željeli mi to ili ne, osobna. Ili kako je to Lawrence Alloway istaknuo...»Sistem je human isto koliko i mrlja boje, i još više od toga, ako je mrlja napravljena rutinski».[1]

Radovi Mihaela Klanjčića tjeraju nas na razmišljanje, da se priupitamo; zašto baš ta folija, zašto baš ta intervencija, zašto baš taj stol, zašto baš ta odluka autora?

Zašto tuljci, medijapan i piljevina u radu Dedicated to M. (2019.)?

To zna samo Mihael ili možda čak i ne zna, jer umjetnik često neke stvari ne može objasniti ni sam sebi, ne govorim o snovima ili vizijama kako je često popularno interpretirati porive koje ne razumijemo i mistificirati umjetnike. Govorim o onome što umjetnik ima u sebi, onome što cijeni, onima koje u sebi proživljava bivajući na neki način samo sredstvo odabira.

...I to je u biti razlog zbog kojeg se za sebe tek ograničeno zanimam. Imam dojam da sam sredstvo kroz koje su prošli tokovi, titraji...Možda su i najbolji među nama tek kristali kroz koje je nešto prošlo... Sve dolazi iz daljega i ide dalje od nas.[2] M.Y.

Mihaelovi radovi nisu samo prostor u koji on projicira svoju mentalnu scenografiju stoga, kada se fizički suočava u muzeju sa jednim Juddom, Stellom, Duchampom, možda pronalazi u sebi onu istu ćeliju čiste meditacije, nečeg svog neodvojivog od vlastitog toka, titraja, što prati njegov rad. Ovi radovi su zadnji čisti prostori slobode, slobode odabira, a tko zna, možda u budućnosti i on bude za nekog «tok ili titraj», kao što su za njega danas Morandi, Manzoni, Feller ili Klein.

Tanja Škrgatić



[1] Posle 45, Umetnost našeg vremena, Mladinska knjiga, LJ,BG,ZG, 1972., R. Lippard, L., Raznolikost u jedinstvu, Novi geometrijski stilovi u SAD-u, str 244.

[2] Yourcenar, M., Otvorenih očiju – Razgovori s Matthieuom Galeyom, Irida, ZG, 1997, str 307.

ŽIVOTOPIS
Mihael Klanjčić rođen je 1994. godine u Zagrebu. 2013. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, Nastavnički odsjek. Trenutno je na drugoj godini diplomskog studija u klasi prof. Damira Sokića.
Izlagao je na jednoj samostalnoj i desetak skupnih izložbi te sudjelovao na nekoliko likovnih kolonija i radionica.

SAMOSTALNE IZLOŽBE

2018. Opterećenje slobode; Academia Moderna, Zagreb

SKUPNE IZLOŽBE

2018. Zagrebška škola - Best forehand; Galerija Equrna, Ljubljana, Slovenija
2018. Likovna kolonija Rovinj; Zavičajni muzej grada Rovinja, Rovinj
2018. 21. Minijature; Vršilnica, Zaprešić
2018. Erste Fragmenti; Galerija Kranjčar, Zagreb
2018. Split Art Convention, Dioklecijanovi podrumi, Split
2018. Cash and Cary; Galerija Šira, Zagreb
2017. Readymade Ilica; Artgaraža Kamba, Zagreb
2017. Pasionska baština; Galerija Josip Račić, Zagreb
2016. ArtiParti, ARThoc izložba; Klovićevi dvori, Zagreb
2016. 19. Minijature; Vršilnica, Zaprešić

LIKOVNE KOLONIJE

2018. 2017. Grisia; Rovinj
2017. 2016. Akvareli na skeli; Muzej Matija SkurjeniZaprešić

RADIONICE

2018. Zvuk; Grafička radionica, Plemenitaš