Otvorenje prve samostalne izložbe umjetnika Nikole Pjevačevića naziva Mirovanje održat će se u petak, 9 listopada u Galeriji SC s početkom u 20:00. Izložba je otvorena do 17. listopada, radnim danom od 12:00 do 20:00 te subotom od 10:00 do 13:00.

Prema W. J. T. Mitchellu, mentalne slike nisu isključivo vizualne, one uključuju sva osjetila, a ne moraju uključiti nijedan osjetilni čimbenik. Ponekad ne sugeriraju ništa više od neke apstraktne ideje ili misli. Smisao riječi slika je u slučaju radova Nikole Pjevačevića duhovni, apstraktni, nematerijalni odraz umjetnikova unutrašnjega stanja, mjesto na kojemu on ostavlja dio sebe. Njegove tamne slike u svojoj gotovo potpunoj apstrakciji izmiču materiji i vremenskoj odrednici, nalaze se između materijalne i mentalne slike, one su istodobno nemirne i statične, opskurne i jasne. Slikarske materijale autor svodi na minimum, koristeći se samo sirovim platnom, ugljenom i shellacom kao fiksativom, čime nastaju eterične slike isključivo iz osobne potrebe za stvaranjem, neovisno o okolini. Stvaralaštvo mladog umjetnika je introvertirano, on izvlači umjetnost izvan konteksta, izvan zasićenja kulturalno-političkih značenja, čime se stvara ogoljena veza između umjetnika i platna. U potkrovlju secesijske zgrade Pjevačević svoje slike stvara izoliran od vanjskih utjecaja; pritisaka, očekivanja, priznanja ili kritika okoline, bez potrebe za samopromocijom ili određenim društvenim statusom. Dalje od potrebe za traženjem uspjeha, zadovoljstva ili bogatstva, inspiraciju pronalazi u izolaciji i samoći pri intuitivnom radu na slikama, u kojemu je bitno osvijestiti vrijednost trenutka i procesa. Iako se iz navedenog može naslutiti, u ovom slučaju nije riječ o pukom larpurlartizmu, nego o poniranju u unutarnje, duhovno stanje, gdje slika postaje medij transcendencije i traženja, ali i rezultat toga kontinuiranoga procesa.

“Kada bih tretirao sliku kao konačnu i ultimativnu ideju ili stav, ne bih si ostavio prostora za širenje razumijevanja”

Nemogućnost krajnje definicije otvara prostor za konstantnu promjenu i neprestan razvoj. Radovi kao transcendentalne strukture ipak ne posežu potpuno prema apstrakciji, nego čine materijalnu reprezentaciju krajolika koji nikada neće biti njegova stvarna reprodukcija. Na pitanje zašto baš prikaz pejzaža kao odgovori pristižu riječi prirodno, otvoreno, nedefinirano i neograničeno, što rezultira osjećajem smiraja, jednostavnosti i čistoće. Slikanje pejzaža nudi prostor za promjenu i istraživanje, a opet pruža određenu stabilnost i unutarnji mir. Slijedeći riječi pjesnika Rainera Marie Rilkea, koji u Pismima mladom pjesniku piše kako stvaralac treba biti svijet za sebe, nalaziti sve u sebi i u prirodi uz koju se vezao, Nikola kroz transcendentalni osjećaj krajolika odmiče od dekorativnog, isključivo estetskog sadržaja. Razloge stvaranja svodi na kontemplaciju i shvaćanje suštine, na materijalizaciju pokušaja demistifikacije nevidljive biti. Naglasak na unutarnje misli, procesualnost, važnost trenutka, nevezanost kroz meditativnost i pražnjenje značenja te traženje unutarnje biti čini slikarstvo Nikole Pjevačevića istinskim duhovnim procesom, a mentalne, pa ni slike u fizičkom obliku, nisu nimalo stabilne i statične u metafizičkome smislu.

(predgovor, Sara Mikelić)

BIOGRAFIJA

OBRAZOVANJE

2017. - 2019. Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu / Academy of Fine Arts

Diplomski sveučilišni studij, smjer slikarstvo / Graduate Studies of Painting

2013. - 2017. Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu / Academy of Fine Arts

Preddiplomski sveučilišni studij, smjer slikarstvo / Ungraduate Studies of Painting

2008. - 2012. Škola za tekstil, dizajn i primijenjenu umjetnost u Osijeku / School of Textile,

Design and Applied Arts in Osijek

SKUPNE IZLOŽBE

2020. Erste fragmenti 16; Lauba, Zagreb

2019. Ususret bijenalu slikarstva; Galerija Šira, Zagreb

2016. IZ-U Amputiranje Bezindetitetizma; Muzej grada Đurđevca

Art&Parti; Klovićevi dvori, Zagreb