PETAR POPIJAČ - Nadmoć nemoći - izložba

U tijeku odigravanja mnogih globalnih događaja, većinom alarmantne naravi, stav pojedinca postaje nemoguće kompliciran nastoji li on reagirati i djelovati na silovitu dinamiku i eskalaciju neočekivanih okolnosti. Neposredno okruženje nerijetko biva izravno ili posredno zahvaćeno posljedicama zbivanja izvan naše kontrole. Nezaustavljiv uspon medijskih tehnologija nametnuo nam je informiranost o svemu, i to u realnome vremenu. Kako da sad reagiramo prisjetimo li se primjerice silnih prošlogodišnjih požara u Sibiru, Južnoj Americi, Africi i Australiji, zatim svega plastičnog otpada koji nikad neće istrunuti, migracija, pa najave ratova između svjetskih sila i zemalja s problemima u vanjskoj politici, atomske prijetnje općoj sigurnosti i zdravlju, virusa koji mutiraju svakih nekoliko godina, elektronizacije novca, pametne kuće, mikročipova za ljude i zračenja telekomunikacijskih uređaja,  opće cenzure stvarnoga stanja, a koje poneki Assange povremeno objavi svijetu, zadiranja u sve aspekte privatnosti,  sve uvjerljivije virtualne scenografije istine, pri čemu stvarnost nije potrebna, dihotomijâ između ljudskih i prirodnih zakona.  Želimo li to znati, očekuje li se od nas reakcija, odgovornost, pronalaženje krivca, može li se stvar popraviti? Sumnjamo li u to da su ovi scenariji rezultat čovjekova promišljenog ili nepromišljenog djelovanja, njegove nadmoći ili nemoći spram svojega bližnjeg i prirode? To su samo neke stvari koje narušavaju prirodnu savršenost ovog svijeta i pozitivne aspekte suvremenog života. Naša nas voajerska narav i urođeni otpor prema pasivnosti navode na to da ipak želimo biti svjesni složenosti situacije ne bismo li pronašli neko rješenje, oblik djelovanja ili prilagodbe. Potrebno je imati na umu da su erozija, raspadanje i razgradnja također prirodni procesi koji su sastavni dio međuodnosa energije, materije i vremena, i to u svim aspektima života, individualno ili kolektivno.

Nadmoć nemoći stanje je u kojemu negativni aspekti ljudskog roda opasno balansiraju s pozitivnima. Hoće li energija destrukcije ili kreacije prevagnuti, ovisi o načinu shvaćanja onoga što je pozitivno, a što negativno, što je nadmoć, a što nemoć. Zavedenost i opijenost snagom ne proizlaze samo iz posjedovanja nekog oblika autoriteta nego i iz frustracije nad slabošću i nedostatcima. Najveća je čovjekova sila njegova svijest i sposobnost razumijevanja, tj. interakcija s prirodnim zakonitostima življenja, te njegova konekcija sa smislom postojanja i djelovanja. Rješavanje problema i suočavanje s izazovima djelotvorno je u ovom kontekstu nasuprot nasilnom rješavanju kriza posezanjem za destruktivnošću. Nadmoć nas može opčiniti i bit ćemo uvjereni da smo u pravu, no zapravo je nemoć ta koja nas je navela na želju za dominacijom. Prevlast je privremeno stanje u vječito promjenjivu kozmosu. Sve je podložno prolaznosti vremena. Na primjeru prirode očito je kako su rast, uzajamnost, prisutnost, opstanak i sinergija prirodni zakoni naše stvarnosti i tvore načela opstojnosti u vremenu. Kako ne bi i čovjek, kao inteligentno biće, pratio ovaj uzor ako to mogu i sva bića s kojima dijelimo egzistenciju? ( predgovor, Petar Popijač)