15. 10. 2017. u 20:00 u MM centru / Ulaz besplatan / FB: Rendez-vous

Ugledni njemački redatelj Fritz Lang (Fritz Lang osobno) na talijanskom otoku i mondenom ljetovalištu Capriju snima film o pustolovinama starogrčkog mitološkog junaka Odiseja. Međutim, snimanje filma prate nesuglasice između njega i američkog producenta Jeremyja Prokoscha (J. Palance). I dok Lang želi umjetničko ostvarenje lišeno podilaženja gledateljima, Prokosch nastoji realizirati komercijalno uspješan film za što širu publiku. Stoga angažira mladog scenarista Paula Javala (M. Piccoli) ne bi li prepravio postojeći scenarij. Paul na snimanje stigne sa svojom lijepom suprugom Camille (B. Bardot), nekadašnjom daktilografkinjom koja kraj svog nesigurnog muža žudi za istinskom prisnošću i bračnim zajedništvom. Kako bi se dodvorio beskrupuloznom Prokoschu i zadržao unosan angažman, Paul odluči pomoću Camille šarmirati neugodnog producenta…

Ovom psihološkom dramom režiser Jean-Luc Godard je uspio dočarati svu slojevitost međuljudskih odnosa, neovisno je li riječ o njihovim ljubavnim ili profesionalnim vezama.

Info: r. Jean-Luc Godard, Francuska, Italija, 1963., 98′, psihološka drama

Program Rendez-vous au cinéma realiziran je u suradnji Kinomreže, HAVC-a i Francuskog instituta u Zagrebu.

Jean-Luc Godard francusko-švicarski je filmski redatelj. Rođen je 1930. u Parizu, odrastao i školovao se u Nyonu u Švicarskoj, vratio se u Francusku gdje 1952. diplomira etnologiju na Sorboni, da bi se krajem 1960-ih opet vratio u Švicarsku i ostao tamo stacionirano živjeti. Za vrijeme studija prijateljuje s Claudeom Chabrolom, Francoisom Truffautom, Ericom Rohmerom i Jacquesom Rivetteom, s kojima od 1951. uređuje Cahiers du Cinéma, dok 1950. piše za La Gazette du Cinéma koji je osnovao zajedno s Rivettom i Rohmerom (izdali samo pet brojeva).

Kroz filmsku kritiku i teoriju će iznositi svoje radikalne stavove o filmu, žudeći što prije potvrditi ideje u praksi. To mu i polazi za rukom u debitantskom razdoblju 1954-58 kad snima nekoliko kratkometražnih da bi 1960. napokon izašao s remek djelom Do posljednjeg daha.

Kao svoj drugi film, snima od cenzora zabranjeni Mali vojnik koji zbog stava prema Alžirskom ratu biva prikazan tek 1963. Filmovi Živjeti svoj život (1962.), Karabinjeri (1963.), Udana žena (1964.), Ludi Pierrot (1965.), Muški rod, ženski rod (1966.), Dvije ili tri stvari koje znam o njoj (1966.), Vikend (1967.) i Kineskinja (1967.) proširuju tematsko-motivski interes na aktualnu političku problematiku i socijalnu angažiranost.

Drugi tematski ciklus koji dekonstruira žanrovske obrasce mjuzikla i gangsterskog filma uključuje naslove: Žena je žena (‘1961.), Neobična banda (1964.), Alpaville (1965.) i Made in USA (1966.).

Film Prezir (Le Mepris, prema romanu Alberta Moravije) sadržajno će opisati kao “priču o nesporazumu između jednog muškarca i jedne žene”, a režijski kao “Antonionijev film koji je snimio sam Hawks”.

Vizualno minimalistički stil razvija u filmu Vedro znanje koji najavljuje rad umjetničke Skupine Dziga Vertov u kojoj, do 1974., s Jeanom-Pierrom Gorinom snima niz tzv. cine-tracts filmova. U njima se zaplet zamjenjuje esejističkim dijalozima, koriste se Ejzenštejnova intelektualna montaža, dokumentarni i TV snimci, dok se zvukom manipulira (neki od uspješnijih uradaka su Sve je u redu, 1972, s Jane Fonda i Pismo Jane 1973).

U svojoj iznimno plodnoj karijeri Godard je do danas snimio oko 90 filmova. Godardov umjetnički cilj djelovanja je uvijek tzv. “perceptivni pomak” kao središnja kategorija kritičkog istupanja ovog francuskog novovalnog redatelja i uglednog filmskog kritičara (također scenarista, montažera, glumca, producenta, snimatelja), a koji je postao obožavani problemski centar oko kojeg se množe i na koji se rado pozivaju umjetnici i filozofi svih disciplina

Postoji film prije Godarda i film nakon Godarda. (F. Truffaut)