Danas

... bez programa ...

Najavljujemo

... bez programa ...

About Student centre Zagreb

Student Centre Zagreb was founded in 1957 and now is a multi-functional space in the heart of the city. SC works on improving student living standard on all levels and in cultural activities, through its Department of culture - it organises and produces shows, performances, conferences and workshops in the fields of music, film, visual arts, theatre. The main goal of SC is to create innovative, economic and educational frameworks of cultural production in order to influence cultural practices in Croatia and internationally. Theatre production is manifested in SC’s own theatre - Teatar &TD, founded in the 1960’s, as the opposition to the classical theatres. &TD is not limited by genres and stylistic criteria, which opens up the possibility of establishing new production aesthetics and contemporary forms of co-production, post production and collaboration.

Zadnja izmjena: 18. Siječanj 2022. u 13:10

Kultura promjene

S. Božić: SLUŠKINJE

TRA.
21
Pet
21. Travanj 2017.
Petak u 20:00
Teatar &TD - Polukružna — 50/25kn

Režija: Saša Božić
Dramaturgija: Nina Gojić
Scena i kostimi: Zdravka Ivandija Kirigin
Asistentica kostimografkinje: Mia Petranović
Glazba: Damir Šimunović
Izvode: Milica Manojlović, Nataša Kopeč, Andrej Kopčok
Asistent režije: Dado Ćosić
Dizajn plakata: Tina Ivezić
Produkcija: Sveučilište u Zagrebu, Studentski centar, Kultura promjene, Teatar &TD

Inspirirano dramom Jeana Geneta

Premijerno izvedena 8. ožujka 2016. / Ulaznice / Teatar &TD Facebook

Nova predstava Saše Božića inspirirana je istoimenom dramom Sluškinje francuskog dramatičara, romanopisaca, esejista, političkog aktivista i vodećeg predstavnika avangardnog teatra Jeana Geneta.

Fascinantnost Genetovih Sluškinja (1947.) leži u činjenici da on ne govori o činu nasilja, niti o ubojstvu, nego o igranju nasilja, nanovo i nanovo i nanovo. Komad generira svojevrsni beskrajni krug dominacije i podčinjenosti.  Sluškinje su ujedno komad maski i zrcala, simbola i rituala, snova i transa.

Tužne, potencijalno lude sluškinje Claire i Solange, čija imena asociraju na svjetlo i sunce,  zaokupljene su ubilačkom igrom u kojoj ne egzistiraju kao sluškinje, nego kao igrači u igri u kojoj kreiraju same sebe, komadu unutar komada, u kojem Claire preuzima ulogu gospođe, a Solange ulogu sluškinje. Rezultat je komad koji ispituje prirodu kazališta, potrebu gledatelja da gleda nešto što prihvaća kao iluziju no ujedno osjeća njen potencijalni realitet.

Bit komada leži u igranju uloga i izlasku iz nametnutih uloga, o hrabrosti biti netko drugi. Pitanje je, koja je razlika između sluškinje i gospođe?  Redatelj kreće od posljednjeg pitanja u suptilnu analizu današnjice. Subverzija prepoznatljivih društvenih oblika dominacije, prisutnih u komadu,  postaje temeljni problem predstave. Za svoje polazište uzima ono što u toj drami ostaje nereprezentirano: pobunu koja bi rezultirala emancipacijom sluškinja i potpunim napuštanjem mehanizama služenja. Tijela reprezentirana u predstavi evociraju različite vrste suvremenog podaništva: sluge sustava, čuvare poretka čiji identiteti tijekom izvedbe postaju izlišni. Ako su Genetove sluškinje ostale zatočene u reproduciranju upravo onih klasnih obrazaca protiv kojih se bune, ova predstava istražuje vrste ponašanja kojima kapitalistički model služenja danas dolazi u krizu pomoću različitih strategija neučinkovitih tijela.

Sluškinje, Balkon, Crnci, Paravani bave se temama spola, rase i revolucionarne politike, razvijajući temeljnu Genetovu opsesiju iluzijom i opresijom.  Nesvakidašnji životni put (kao osuđivani kriminalac postao je pisac) izvorište je njegova nadahnuća, riječ  je o svijetu podzemlja čovječanstva, pa su njegovi likovi najčešće prostitutke, zatvorenici, ubojice i društveno prezrene skupine.