autori: Simone Aughterlony, Petra Hrašćanec, Saša Božić

izvode: Simone Aughterlony, Petra Hrašćanec

glazba: Hahn Rowe

kostimi i scena: Ana Savić-Gecan

svjetlo: Bruno Pocheron, Miljenko Bengez

produkcija: Simone Aughterlony, Verein für Allgemeines Wohl, Studentski centar u Zagrebu – Kultura promjene – Teatar &TD u sklopu apap-Performing Europe 2020, International Coproduction Fund of the Goethe-Institut

Hvala: Emily Wilson, Petra Šoštarić, Gessnerallee Zurich

Voda pršti, pije se i prolijeva vino, no nigdje zemlje na vidiku. Dvije jake žene plutaju na otvorenom moru u ostacima onoga što je nekoć mogao biti brod. Oni su na svojevrsnoj odiseji. Poput odmetnika u svojim unutarnjim životima, putuju kao par, ali na kraju svaka od njih ostaje usamljena i sama. Simone Aughterlony, švicarska umjetnica podrijetlom iz Novog Zelanda, i hrvatska plesačica Petra Hrašćanec, plutaju na valovima teških vremena. Zapetljana užad, platno, lubanje bikova, kosti i rogovi ovna prate ih na njihovoj ekspediciji inspiriranoj Homerovom Odisejom. One plešu,  prolaze kroz transformacije i, usput, stvaraju metaforu za Europu u njezinom sadašnjem, problematičnom stanju. Možda njih dvije ipak nisu mornari, ali  je njihova želja upitni način postojanja. Ljubičasta svjetlost frenetičnog plesa razdvaja njihovo magnetsko polje. Skini mokru odjeću, zasladi šećer svježom krvlju. Daj, uzmi, odbij i ostavi ...

«Kompas» je plesni i kazališni odgovor na klasični grčki ep o Odiseju, ovaj puta iz ženske perspektive. Iako se Odiseja čini pomalo narativno naivnom, pripovjedna struktura Odiseje gradi poseban fikcionalni labirint koji se može iščitati kao osobno putovanje intimnim svemirom, ali i kao parabola nove Europe. Odiseja, kao ep o moru i pomorskim avanturama, ironično je transformirana u istraživanje samoće. Dašak morske soli i algi, prostranstva obale i tajna pristaništa, tišina zaljeva, vjetrovi i oluje, munje i tama, ptice i ribe, zvuk jedara i morska pjena, tajanstvene plovidbe i očajnički brodolomi dokaz su da smo u svojoj biti sami, na novim obalama uvijek percipirani kao stranci, čak i kada smo intimno isprepleteni.

Plesna predstava "Kompas" premijerno je izvedena 9. prosinca 2017. godine u Teatru &TD, u Zagrebu.

Predstava "Kompas" izazvala je veliki interes javnosti i struke te je imala prilike gostovati na nekoliko plesnih festivala od kojih posebno ističemo Operaestate Festival Veneto 2018. u Bassano del Grappa u Italiji, Atos de fala 2019. u Rio de Janeiro te jedan od najstarijih i najvećih plesnih festivala u svijetu Impulstanz 2019. godine u Beču. U 2020. godini dogovaramo gostovanja diljem Europe te posebno ističemo gostovanje na festivalu Les Rencontres u Parizu.

Jelena Mihelčić, za Plesnu scenu 24.01.2018.

"(…) Simone Aughterlony, Petra Hrašćanec i Saša Božić kreirali su intrigantan, mračan, ali i komičan Kompas kojim suptilno i tečno pokušavaju navigirati gledatelje kroz putovanje znakovima. Izvođačice lutaju, tragaju za identitetom, kao dva pola iste ličnosti, a njihovo domišljato snalaženje s vlastitom samoćom rezultira s uzbudljivih sat vremena izvođačke preobrazbe. (…)

Rando Hannemann, za tanz.at 11.08.2019.

„Kompas“ bogato, plesački i glazbeno izražajno progovara o otuđenju i ksenofobiji, pokolebljivosti i dezorijentaciji te gubitku egzistencijalnih vrijednosti. Naglašena je potreba – ništa ne osjećati,  od zavođenja do zatomljavanja osjećaja unutarnje praznine, od samoće do osjećaja manje vrijednosti kroz užitak i nasilje. Etička zabluda- pars pro toto. A sirene pjevaju kao i uvijek!“

O autorima projekta

Petra Hrašćanec i Saša Božić već duži niz godina djeluju na hrvatskoj i europskoj plesnoj i kazališnoj sceni i to u različitim formatima i produkcijskim okolišima. Njihove zajedničke radove obilježava inzistiranje na proceduralnoj prirodi radova, invencija scenskih jezika i poigravanje sa različitim dispozitivima izvedbe.

Petra Hrašćanec djeluje u polju izvedbenih umjetnosti kao plesačica, koreografkinja i pedagoginja. Primarno polje njezinog interesa i školovanja je suvremeni ples a njezine radove karakterizira istraživanje tijela kao realiteta izvedbe kroz različite medije. Kao izvođačica, osim u autorskim dijelima, djeluje kao vanjska članica WEE COMPANY baziranoj u Norveškoj, koreografa Francesca Scavette. Koreografski svoje radove ostvaruje preko umjetničke organizacije 21:21 (gdje je jedna od umjetničkih voditeljica) ili partnerske organizacije de_facto u suradnji sa hrvatskim institucijama ( Kazalište &TD, Zagrebačko kazalište mladih, Pogon Jedinstvo, Zagrebački plesni centar).Od 2013. kao predavač i mentor vodi kolegij suvremena plesna tehnika na Odsjeku plesa pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

Polje djelovanja Saše Božića vrlo je raznorodno i obuhvaća područja od kazališne režije, dramaturgije, koreografije i kreiranja dramskih tekstova do organizacije promotorskih kulturnih akcija i strateškog planiranja kulturnih projekata. Kao dramaturg surađuje sa priznatim koreografima i plesačima u zemlji i inozemstvu. Osim brojnih kolaboracijskih projekata Saša Božić ostvario je i niz samostalnih dramskih, plesnih i multimedijalnih projekata koji su trenutno na repertoaru hrvatskih kazališnih institucija. Svoje projekte uspješno i redovito predstavlja u europskim kazališnim institucijama: Hebbel am Ufer u Berlinu, Gessnerallee u Zurichu, Nacionalni plesni centar u Oslu, Bitef, MESS Sarajevo, Zuricher Theater spektakel u Zurichu, Karanteni u Dubrovniku. Docent je na Katedri scenskog pokreta pri Odsjeku glume Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu.

Radovi Petre Hrašćanec i Saše Božića predstavljeni su na renomiranim europskim plesnim festivalima i kazališnim kućama, poput: Rencontres Choreographiques Internationales de Seine-Saint-Denis, Pariz, UOVO festival u Milanu, Plesnom centru La Jette u Bruxellesu, Les

Subsistances u Lyonu, Theatre de la Bastille u Parizu, između ostalih.

Simone Aughterlony nezavisna je umjetnica koja stvara u Zürichu i Berlinu, radeći većinom u mediju plesa i različitim izvedbenim kontekstima. Više od desetljeća Simone stvara i producira koreografske radove. Kao izvođačica radila je s umjetnicima poput Meg Stuart/Damaged Goods, Forced Entertainment and Jorge León, Philom Hayesom... Zanimaju je alternativni oblici povezivanja u čijim se procesima stvaraju nove konstelacije obitelji kao mogućnosti za rekonfiguraciju kulture zajedništva koja njeguje poznate i nepoznate kvantitete. Njeni radovi na zaigran su način povezani reprezentacijom i njenim zasićenjem, prelijevajući se i prihvaćajući fenomenologiju pogrešnoga prepoznavanja i apsurda. Simone pristupa žanru performansa kao praksi izgradnje svijeta u kojemu ona navigira kontradikciju između dominacije žudnje i djelovanja svih elemenata.