Otvorenje izložbe LINIJA KAO DIMENZIJA PROSTORA + DODEKAGON, autora Deana Jokanovića Toumina održat će se 7. svibnja u Galeriji SC i Francuskom paviljonu s početkom u 19 sati. Izložba je otvorena do 25. svibnja, a radno vrijeme Galerije SC i Francuskog paviljona je radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati. Ulaz besplatan.

Riječ je o projektu koji umjetnik sustavno promišlja i realizira od svog prvog nastupa 1970. upravo u Galeriji SC.

Suvremeni autor čiji su rad i ime, itekako dobro poznati na domaćoj, ali i svjetskoj umjetničkoj sceni, nakon gotovo pedeset godina vraća se na mjesto zločina, u Studentski centar, s recentnim projektom LDP u prostoru Galerije SC i istovremeno s ekstenzijom u Francuskom paviljonu, s ready made sastavnicom nekadašnjeg rada; 12 žutih elemenata iz projekta u Meštrovićevom paviljonu iz 2006. godine (nagrađenim HAZU-ovom Nagradom za visoka dostignuća u umjetnosti).

Više na http://bit.do/eQGx6.

Naime, nakon prve samostalne izložbe u Galeriji SC 1970., Dean Jokanović Toumin izložio je 1973. u atriju Teatra &TD svojih 12 žutih elemenata. Potom, žuti elementi bivaju pohranjeni u Francuskom paviljonu da bi im se od tada izgubio svaki trag.

Nakon pola stoljeća meandriranja vertikalno / horizontalno, po Svijetu i u Vremenu,u hodu naprijed / natrag, ususret i udaljavajući se istovremeno,Linija kao Dimenzija Prostora –  od početne inačice Ambijent + u Galeriji SC 1970.  – sada kao LINIJA KAO DIMENZIJA PROSTORA + DODEKAGON, u svibnju će ophoditi isti prostor Galerije te Francuskoga paviljona!

Direktno na bijele plohe zidova u opeki, već svojom ustaljenom metodom tvorbe ambijenta in situ, autor proteže Liniju velikih razmjera širokim potezima crtačkom manirom u višeslojnim namazima od sivog do dubokog crnog, te u tako ‘’nakrivljen’’ i ‘’ukošen’’ novonastali ambijent – uvodi novu gestu: strogu geometrijsku naznaku u jarkoj žutoj boji ! – Ta Linija kao da se (perceptivno) jednim krakom dotiče i ulazi u disciplinirani, gotovo asketsko sakralni prostor kružnog Francuskog paviljona, samo nekoliko metara dalje od bazilikalnog prostora Galerije Studentskog centra.  U paviljonu dakle, autor kao da koristi nemogućnost korištenja zidova, na tlu u centralnom dijelu reinterpretira postojeću dodekagonalnu intarziju – dodajući svojim žutim elementima materijalizirane sjene: ta parterna situacija korespondira  s vertikalno na zidove naslonjenim žuto-crnim slikama koje tvore ophodni parameter kružnog zida u unutrašnjosti,  a istovremeno je moguće prepoznati da su to slike iz jedne prethodne ‘’priče‘’, one o dugogodšnjem projektu Liniji kao dimenziji prostora (npr. Meštrovićev Paviljon, 2006.). Ovim i ovakvim postupkom priče u priči  -  filma u filmu -  autor je na neki način zaokružio jedan puzzle: krajnje reducirano  -  maksimalno minimalistički.  (Avigdor Pawsner, 2019.)

Otvorenje izložbe, prati i izdavanje knjige Dean Jokanović Toumin: LINIJA KAO DIMENZIJA PROSTORA + DODEKAGON, autorice Blaženke Perice, Biblioteka DODEKAGON.

BIOGRAFIJA

Dean Jokanović Toumin rođen je u Sarajevu 1946. Mladost i školovanje provodi u Zagrebu gdje krajem 1960-ih završava Akademiju likovnih umjetnosti (prof. Raul Goldoni) i ostvaruje prve samostalne izložbe od 1970. Kao umjetnik oblikuje se u atmosferi koju određuju kulturna previranja i odjeci eksperimentalnog Exata 51 i bune studenata 1968. godine, kao i – u Zagrebu održavanih - međunarodnih izložbi Nove tendencije, te djelovanja neformalne grupe Gorgona. Unutar konceptualnoga slikarstva istražuje na području tzv. primarnoga slikarstva - slika minimalizirane i elementarne oblike na bijelim ili crnim podlogama, ili neprepariranim platnima (Nove slike, 1978.). Svoje prve korake na internacionalnoj sceni Jokanović započinje početkom već 1970-ih u Italiji, pokazujući u svom radu sve veću sklonost ka instalaciji i specifičnoj zaokupljenosti prostorom.

U novijim radovima i instalacijama od početka 1980-ih približava se estetici postmoderne (Zachor: diptih za stolom,1996.) i angažira se kao kustos na promociji hrvatskih umjetnika na međunarodnoj sceni (Doma / A Casa /At Home).

U proteklim desetljećima sudjelovao je na izložbama diljem svijeta i realizirao umjetničke projekte pod okriljem prestižnih internacionalnih institucija umjetnosti, poput Venecijanskog bijenala, Bijenala u San Paolu, Bijenala u Valenciji, Fondacije Juan Miró, Museum moderner Kunst Stiftung Ludwig u Beču, San Francisco Museum of Modern Art, Haifa Museum of Art, Ars Aevi, Sarajevo…

Profesor je na Umjetničkoj akademiji u Splitu od 2008. do 2019. godine. Projekt s obilježjima work in progress pod nazivom Linija kao dimenzija prostora realizira od 2007. godine u suradnji s brojnim prominentnim muzejima i galerijama, ali i u izvaninstitucionalnim okvirima.

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

O izložbi

Nakon prve samostalne izložbe u Galeriji SC 1970. Dean Jokanović Toumin izlaže 1973. u atriju Teatra &TD svojih 12 „žutih elemenata“. Potom „žuti elementi“ bivaju pohranjeni u Francuskom paviljonu da bi im se od tada izgubio svaki trag.

Danas, nakon gotovo pedeset godina, autor se pojavljuje na „mjestu zločina“ s recentnim Projektom LDP u prostoru Galerije SC i istovremeno s ekstenzijom u Francuskom paviljonu, s ready-made sastavnicom nekadašnjeg rada; 12 žutih elemenata iz projekta u Meštrovićevom paviljonu iz 2006. godine (nagrađenim HAZU-ovom Nagradom za visoka dostignuća u umjetnosti za tu godinu).

Ovim LINIJA KAO DIMENZIJA PROSTORA meandrira kroz vrijeme i prostore, da bi poprimila svoju današnju formu – seleći se sa fasade Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža 2017., a uz „dodatak“ prošlih elemenata / radova – recentni se projekt pokazuje i dokazuje u novoj i jedinstvenoj formi, u dva nova / stara ambijenta.

Blaženka Perica

O izložbi

Nakon 50 godina. meandriranja vertikalno / horizontalno, po Svijetu i u Vremenu,    u hodu naprijed / natrag, ususret i udaljavajući se istovremeno, Linija kao Dimenzija Prostora   –  od početne inačice Ambijent + u Galeriji SC 1970.  – sada kao LDP + DODEKAGON u svibnju 2019. ophodit će isti prostor  Galerije i Francuskog paviljona!

Direktno na bijele plohe zidova u opeki, već svojom ustaljenom metodom tvorbe ambijenta in situ,  autor proteže Liniju velikih razmjera širokim potezima crtačkom manirom u višeslojnim namazima od sivog do dubokog crnog, te u tako ‘’nakrivljen’’ i ‘’ukošen’’ novonastali ambijent – uvodi novu gestu: strogu geometrijsku naznaku u jarkoj žutoj boji ! – Ta Linija kao da se (perceptivno) jednim krakom dotiče i ulazi u disciplinirani, gotovo asketsko sakralni prostor kružnog Francuskog paviljona, samo nekoliko metara dalje od bazilikalnog prostora Galerije Studentskog centra.   U paviljonu dakle, autor kao da koristi nemogućnost korištenja zidova, na tlu u centralnom dijelu reinterpretira postojeću dodekagonalnu intarziju – dodajući svojim žutim elementima materijalizirane sjene: ta parterna situacija korespondira  s vertikalno na zidove naslonjenim žuto-crnim slikama koje tvore ophodni parameter kružnog zida u unutrašnjosti,  a istovremeno je moguće prepoznati da su to slike iz jedne prethodne ‘’priče‘’, one o dugogodšnjem projektu Liniji kao dimenziji prostora (npr. Meštrovićev Paviljon, 2006.).

Ovim i ovakvim postupkom “priče u priči  -  filma u filmu”  -  autor je na neki način zaokružio jedan puzzle: krajnje reducirano  -  maksimalno minimalistički.

Avigdor Pawsner, 2019.