Danas

... bez programa ...

Najavljujemo

... bez programa ...

About Student centre Zagreb

Student Centre Zagreb was founded in 1957 and now is a multi-functional space in the heart of the city. SC works on improving student living standard on all levels and in cultural activities, through its Department of culture - it organises and produces shows, performances, conferences and workshops in the fields of music, film, visual arts, theatre. The main goal of SC is to create innovative, economic and educational frameworks of cultural production in order to influence cultural practices in Croatia and internationally. Theatre production is manifested in SC’s own theatre - Teatar &TD, founded in the 1960’s, as the opposition to the classical theatres. &TD is not limited by genres and stylistic criteria, which opens up the possibility of establishing new production aesthetics and contemporary forms of co-production, post production and collaboration.

Zadnja izmjena: 18. Siječanj 2022. u 13:10

Kultura promjene

Davor Šišmanović | 26. Travanj 2019. u 09:58

Izložba LINIJA KAO DIMENZIJA PROSTORA + DODEKAGON, autora Deana Jokanovića Toumina uskoro u SC-u!

Otvorenje izložbe LINIJA KAO DIMENZIJA PROSTORA + DODEKAGON, autora Deana Jokanovića Toumina održat će se 7. svibnja u Galeriji SC i Francuskom paviljonu s početkom u 19 sati. Izložba je otvorena do 25. svibnja, a radno vrijeme Galerije SC i Francuskog paviljona je radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati. Ulaz besplatan.

Riječ je o projektu koji umjetnik sustavno promišlja i realizira od svog prvog nastupa 1970. upravo u Galeriji SC.

Suvremeni autor čiji su rad i ime, itekako dobro poznati na domaćoj, ali i svjetskoj umjetničkoj sceni, nakon gotovo pedeset godina vraća se na mjesto zločina, u Studentski centar, s recentnim projektom LDP u prostoru Galerije SC i istovremeno s ekstenzijom u Francuskom paviljonu, s ready made sastavnicom nekadašnjeg rada; 12 žutih elemenata iz projekta u Meštrovićevom paviljonu iz 2006. godine (nagrađenim HAZU-ovom Nagradom za visoka dostignuća u umjetnosti).

Više na http://bit.do/eQGx6.


Naime, nakon prve samostalne izložbe u Galeriji SC 1970., Dean Jokanović Toumin izložio je 1973. u atriju Teatra &TD svojih 12 žutih elemenata. Potom, žuti elementi bivaju pohranjeni u Francuskom paviljonu da bi im se od tada izgubio svaki trag.

Nakon pola stoljeća meandriranja vertikalno / horizontalno, po Svijetu i u Vremenu,u hodu naprijed / natrag, ususret i udaljavajući se istovremeno,Linija kao Dimenzija Prostora –  od početne inačice Ambijent + u Galeriji SC 1970.  – sada kao LINIJA KAO DIMENZIJA PROSTORA + DODEKAGON, u svibnju će ophoditi isti prostor Galerije te Francuskoga paviljona!

Direktno na bijele plohe zidova u opeki, već svojom ustaljenom metodom tvorbe ambijenta in situ, autor proteže Liniju velikih razmjera širokim potezima crtačkom manirom u višeslojnim namazima od sivog do dubokog crnog, te u tako ‘’nakrivljen’’ i ‘’ukošen’’ novonastali ambijent – uvodi novu gestu: strogu geometrijsku naznaku u jarkoj žutoj boji ! – Ta Linija kao da se (perceptivno) jednim krakom dotiče i ulazi u disciplinirani, gotovo asketsko sakralni prostor kružnog Francuskog paviljona, samo nekoliko metara dalje od bazilikalnog prostora Galerije Studentskog centra.  U paviljonu dakle, autor kao da koristi nemogućnost korištenja zidova, na tlu u centralnom dijelu reinterpretira postojeću dodekagonalnu intarziju – dodajući svojim žutim elementima materijalizirane sjene: ta parterna situacija korespondira  s vertikalno na zidove naslonjenim žuto-crnim slikama koje tvore ophodni parameter kružnog zida u unutrašnjosti,  a istovremeno je moguće prepoznati da su to slike iz jedne prethodne ‘’priče‘’, one o dugogodšnjem projektu Liniji kao dimenziji prostora (npr. Meštrovićev Paviljon, 2006.). Ovim i ovakvim postupkom priče u priči  -  filma u filmu -  autor je na neki način zaokružio jedan puzzle: krajnje reducirano  -  maksimalno minimalistički.  (Avigdor Pawsner, 2019.)

Otvorenje izložbe, prati i izdavanje knjige Dean Jokanović Toumin: LINIJA KAO DIMENZIJA PROSTORA + DODEKAGON, autorice Blaženke Perice, Biblioteka DODEKAGON.

BIOGRAFIJA

Dean Jokanović Toumin rođen je u Sarajevu 1946. Mladost i školovanje provodi u Zagrebu gdje krajem 1960-ih završava Akademiju likovnih umjetnosti (prof. Raul Goldoni) i ostvaruje prve samostalne izložbe od 1970. Kao umjetnik oblikuje se u atmosferi koju određuju kulturna previranja i odjeci eksperimentalnog Exata 51 i bune studenata 1968. godine, kao i – u Zagrebu održavanih - međunarodnih izložbi Nove tendencije, te djelovanja neformalne grupe Gorgona. Unutar konceptualnoga slikarstva istražuje na području tzv. primarnoga slikarstva - slika minimalizirane i elementarne oblike na bijelim ili crnim podlogama, ili neprepariranim platnima (Nove slike, 1978.). Svoje prve korake na internacionalnoj sceni Jokanović započinje početkom već 1970-ih u Italiji, pokazujući u svom radu sve veću sklonost ka instalaciji i specifičnoj zaokupljenosti prostorom.

U novijim radovima i instalacijama od početka 1980-ih približava se estetici postmoderne (Zachor: diptih za stolom,1996.) i angažira se kao kustos na promociji hrvatskih umjetnika na međunarodnoj sceni (Doma / A Casa /At Home).

U proteklim desetljećima sudjelovao je na izložbama diljem svijeta i realizirao umjetničke projekte pod okriljem prestižnih internacionalnih institucija umjetnosti, poput Venecijanskog bijenala, Bijenala u San Paolu, Bijenala u Valenciji, Fondacije Juan Miró, Museum moderner Kunst Stiftung Ludwig u Beču, San Francisco Museum of Modern Art, Haifa Museum of Art, Ars Aevi, Sarajevo…

Profesor je na Umjetničkoj akademiji u Splitu od 2008. do 2019. godine. Projekt s obilježjima work in progress pod nazivom Linija kao dimenzija prostora realizira od 2007. godine u suradnji s brojnim prominentnim muzejima i galerijama, ali i u izvaninstitucionalnim okvirima.

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

O izložbi

Nakon prve samostalne izložbe u Galeriji SC 1970. Dean Jokanović Toumin izlaže 1973. u atriju Teatra &TD svojih 12 „žutih elemenata“. Potom „žuti elementi“ bivaju pohranjeni u Francuskom paviljonu da bi im se od tada izgubio svaki trag.

Danas, nakon gotovo pedeset godina, autor se pojavljuje na „mjestu zločina“ s recentnim Projektom LDP u prostoru Galerije SC i istovremeno s ekstenzijom u Francuskom paviljonu, s ready-made sastavnicom nekadašnjeg rada; 12 žutih elemenata iz projekta u Meštrovićevom paviljonu iz 2006. godine (nagrađenim HAZU-ovom Nagradom za visoka dostignuća u umjetnosti za tu godinu).

Ovim LINIJA KAO DIMENZIJA PROSTORA meandrira kroz vrijeme i prostore, da bi poprimila svoju današnju formu – seleći se sa fasade Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža 2017., a uz „dodatak“ prošlih elemenata / radova – recentni se projekt pokazuje i dokazuje u novoj i jedinstvenoj formi, u dva nova / stara ambijenta.

Blaženka Perica

O izložbi

Nakon 50 godina. meandriranja vertikalno / horizontalno, po Svijetu i u Vremenu,    u hodu naprijed / natrag, ususret i udaljavajući se istovremeno, Linija kao Dimenzija Prostora   –  od početne inačice Ambijent + u Galeriji SC 1970.  – sada kao LDP + DODEKAGON u svibnju 2019. ophodit će isti prostor  Galerije i Francuskog paviljona!

Direktno na bijele plohe zidova u opeki, već svojom ustaljenom metodom tvorbe ambijenta in situ,  autor proteže Liniju velikih razmjera širokim potezima crtačkom manirom u višeslojnim namazima od sivog do dubokog crnog, te u tako ‘’nakrivljen’’ i ‘’ukošen’’ novonastali ambijent – uvodi novu gestu: strogu geometrijsku naznaku u jarkoj žutoj boji ! – Ta Linija kao da se (perceptivno) jednim krakom dotiče i ulazi u disciplinirani, gotovo asketsko sakralni prostor kružnog Francuskog paviljona, samo nekoliko metara dalje od bazilikalnog prostora Galerije Studentskog centra.   U paviljonu dakle, autor kao da koristi nemogućnost korištenja zidova, na tlu u centralnom dijelu reinterpretira postojeću dodekagonalnu intarziju – dodajući svojim žutim elementima materijalizirane sjene: ta parterna situacija korespondira  s vertikalno na zidove naslonjenim žuto-crnim slikama koje tvore ophodni parameter kružnog zida u unutrašnjosti,  a istovremeno je moguće prepoznati da su to slike iz jedne prethodne ‘’priče‘’, one o dugogodšnjem projektu Liniji kao dimenziji prostora (npr. Meštrovićev Paviljon, 2006.).

Ovim i ovakvim postupkom “priče u priči  -  filma u filmu”  -  autor je na neki način zaokružio jedan puzzle: krajnje reducirano  -  maksimalno minimalistički.

Avigdor Pawsner, 2019.