Izložba Zlatna žila umjetnika Antuna Maračića održat će se u Galeriji SC od 19. veljače do 5. ožujka.

ZLATO U NEGATIVU -predgovor

/…/ U materijalu ove izložbe 'zlatna žila' se manifestira  kao linija različitih varijacija motiva uglavnom doslovno vezanih za zlato i proizvode od zlata. No tim je motivima zajednička suprotnost izvornom značenju termina, negativni predznak te dosljedno – ironična intonacija. Jer, umjesto akumulacije materije iz naslova, riječ je o njezinu  nestajanju, odsutnosti.

/…/ Najraniji radovi nastaju u 90-im godinama prošlog stoljeća, početkom i za vrijeme rata, kada je iz zlatarskih izloga bio uklonjen sav dotad izlagan nakit, a ostali su samo prazni stalci za ogrlice, prstenje, naušnice...

/…/ Dvadesetak godina poslije, bez primisli na njegovanje tematske linije (štoviše, tek tada sam osvijestio taj nehotičan lajtmotiv), opet se pojavljuje zlato. Drugim  povodom i vizualno u posve različitom, ovaj put 'bučnom' izdanju, no također u procesu svoje evaporacije, odnosno – tranzicije.

Sredinom 2000-ih, naime, u Zagrebu i u drugim hrvatskim gradovima dolazi do masovne pojave stotina stanica za otkup zlata.

/…/ 'Pitoresknost' i semantika tih trgovina sugerira persuazivnu nervozu, žurbu da se potencijalnog klijenta što prije i bez ikakvih mogućih propusta nagovori na prodaju. Tako, osim jakih žutih i crvenih boja podloge i slova višekratno repetiranih informacija-reklama koje prekrivaju cjelokupne staklene i ine površine u zoni lokala, uz uvjeravanja da je riječ o dobrom poslu, najboljim cijenama, neupitnoj legalnosti transakcije... tu su i rojevi strelica koje sa svih strana upućuju na ulaz.

Poveznica ideje zlata ponavlja se i u radu posve drukčijem od ostalih, u intimnom radu nastalom 2006. u Dubrovniku, posvećenom prijateljskoj osobi Lučija Capursa i njegovu kafiću 'Libertina' koji u tamošnjega svijeta (ali i gostiju sa strane) ima značajnu poveznu socijalnu funkciju, dimenziju topline društvenog uterusa, jedinstvenoga humanističkog punkta. Uz fotografiju domaćina i slučajno okupljenog društva gostiju 'betule', snimljenu u trenutku koji sam oćutio tipičnim za ozračje mjesta, odlučio sam pripojiti tekst – parafrazu poznate slobodarske dubrovačke maksime, uklesane na tvrđavi Lovrijenac: 'Non bene pro toto libertas venditur auro' ('Sloboda se ne prodaje za sve zlato svijeta'). Za ovu prigodu, naime, riječ 'libertas' zamjenio sam imenom kafića pa maksima sada glasi: 'Non bene pro toto Libertina venditur auro'.  A 'libertina' izvorno, naziv je dubrovačkog novca iz 18. stoljeća koji je, da intriga bude veća – srebrenjak! Tako ispada da se srebro, nižerangiran metal po plemenitosti i vrijednosti, točnije - tek jedan srebrenjak! - ne mijenja 'za sve zlato svijeta'.

Sljedeći rad, serija fotografija 'Na početku Ulice' ni imenom ni doslovnim sadržajem ne implicira pojam zlata kao neposredan motiv. Uključuje, međutim, u duhu značenja zlata kao materijala i ideje maksimalne vrijednosti, neke supremne moralne i materijalne ideale. Sublimira rodoljubnu srčanost, empatiju, podršku i vjeru, s jedne, te konzumnu bombastičnost uz promicanje statusnih simbola, simulakruma sreće (dakle opet vrijednosno maksimalističkih pojmova) - s druge strane.

/…/ A što se tiče samog naslova izložbe, osim svojega smislenog obrtanja s obzirom na značenje preuzetog termina/fraze, tj. njegove ironične aplikacije s obzirom na značenje prezentiranih sadržaja, on uključuje i inverziju smjera. Naime, u doslovnim slučajevima 'zlatna žila' kreće od točke svojeg mjesta otkrića. Otuda se potom slijedi njezina linija koja vodi u dubinu zemlje ili u daljinu pješčanih nanosa. U ovom slučaju metaforički primijenjene sintagme, međutim, 'zlatna žila' se uspostavlja retrogradno i kreće od kraja prema početku jer, kako već rekoh, potku konkretnog motiva osvijestio sam tek dvadesetak godina kasnije, nakon više realiziranih radova, odnosno fotoserija.

/…/ Ovdje izloženi radovi nastali su više-manje kao plod vizualnih en passant-poticaja u gradskom okolišu; zbog plastičke ili psihološke intrigantnosti zatečenih prizora, bez apriornog projekta, odnosno tendenciozne aktivističko-moralističke nakane.

No, osim svjesne (auto)ironičnosti koja proizlazi iz odnosa materijala s odabranom naslovnom sintagmom, podtekst percepcije i njezine materijalne vizualizacije neplanirana je projekcija osobnih unutrašnjih stanja i osjećanja svijeta. Nije riječ, dakle, o trade marku motiva-teme, već o njihovim spontanim pojavama. Motiv se, poput rijeke ponornice pojavljuje svojevoljno, neplanirano i osvješćuje retrogradno. Njegova obrada i eksterioriziranje daju mi prigodu da steknem uvid u vlastiti 'psihotrend', odnosno da ojačam vjeru u vlastitu strukturiranost. No istodobno, čini se, događa se i stanovita sekcija šireg konteksta kojemu životno i radno pripadam. Tako rad ne samo da stječe 'pravo građanstva' u javnosti nego možda dobiva i ulogu katalizatora vidljivosti nekih važnijih aspekata prostor-vremena u kojemu se zatječe.  (Antun Maračić)

BIOGRAFIJA

Antun Maračić rođen je  12. prosinca 1950. g. u Novoj Gradiški. Diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu, predmet likovne umjetnosti, 1971. godine, te slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1976., u klasi profesora Šime Perića.

Od 1976. do 1979. bio je suradnik Majstorske radionice Ljube Ivančića i Nikole Reisera.

Kao multimedijalni umjetnik priredio je pedesetak samostalnih i sudjelovao na stotinjak skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu te izveo više vlastitih akcija i performansa. Dobio je više nagrada za svoj rad, uz ostale i Vjesnikovu nagradu Josip Račić za 2004. godinu.

Njegovi se radovi nalaze u brojnim tuzemnim i inozemnim zbirkama.

Kao autor kustos osmislio je i postavio velik broj izložbi domaće i međunarodne umjetnosti. Vodio je Galeriju Studentskog centra, Galeriju Zvonimir, Galeriju proširenih medija te Galeriju Forum u Zagrebu, a od 2000. do 2012. bio je ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik.

Autor je mnogih tekstova o umjetnosti (recenzija, kritika, polemika, eseja - objavljenih u dnevnom i periodičnom tisku, u specijaliziranim revijama za kulturu i umjetnost te katalozima brojnih izložbi), a ostvario je i više televizijskih priloga o suvremenim hrvatskim umjetnicima. Dobitnik je Godišnje nagrade za likovnu kritiku Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara AICA za 2016. godinu.

Objavio je više knjiga i monografija. Živi i radi u Zagrebu.