Kultura promjene

Povijest Francuskog paviljona

Izložbeni paviljon Republike Francuske izgrađen je 1936/1937. godine na lokaciji u Savskoj cesti 25, u Zagrebu, u sklopu sajamske priredbe Zagrebački zbor, prema projektu francuskih arhitekata Roberta Camelota i Jacquesa & Paula Herbéa te građevinskog inženjera Bernarda Lafaillea, projektanta konstrukcije. Francuski paviljon predstavlja jedinstvenu inženjersku inovaciju na kojoj je prvi puta primijenjena tankostijena vitoperna konstrukcija za nosivu strukturu u visokogradnji pa time govorimo o građevini iznimne kulturno‐povijesne i tehničko‐tehnološke vrijednosti, koja prelazi okvire lokalnog značenja. Rješenjem Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu, Francuski je paviljon 1987. godine stavljen pod preventivnu zaštitu, a rješenjem Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture RH 2003. godine, upisan je u Registar nepokretnih kulturnih dobara RH, Listu zaštićenih kulturnih dobara.

Izvorna projektna dokumentacija Francuskog paviljona pohranjena je u Francuskom institutu za arhitekturu (IFA) – Arhiv Bernarda Lafailla u Parizu, Muzeju Grada Zagreba, Državnom Arhivu u Zagrebu i Arhivu Studentskog centra u Zagrebu, a sastoji se od idejnog i glavnog projekta i izvedbenih detalja te fotodokumentacije.

Sukladno prvonagrađenom natječajnom radu za Zagrebački zbor arhitekata Bauera i Haberlea iz 1935. godine, Francuski paviljon zauzima središnju poziciju unutar sklopa Zbora, a ta pozicija nametnula je i oblik paviljona. U razdoblju od kolovoza do prosinca 1936. godine, izrađena je sva projektna dokumentacija, dok se pribavljanje potrebnih dozvola za gradnju paviljona otegnulo do proljeća 1937.godine. Izrada glavnog projekta povjerena je zagrebačkom ovlaštenom inženjeru arhitekture Vjekoslavu Faltusu koji ga izrađuje u rujnu 1936. godine. Glavni projekt donosi djelomičnu redukciju idejnog projekta. Izvedbene nacrte izradili su do kraja prosinca 1936. godine pojedini uredi izvoditelja paviljona: građevno poduzeće Braća ing. Faltus (betonski detalji), tesarsko poduzeće Šoch & Sakra (detalji drvene konstrukcije i pročelja) te strojarska radiona i ljevaonica željeza Braća Ševčik (detalji čelične konstrukcije). Varijantna rješenja detalja stolarije ulaznih vrata izradio je sam projektant Robert Camelot, a datirani su šest mjeseci nakon otvaranja paviljona što upućuje na naknadne radove.

Iako nisu imali potrebne dozvole za gradnju, izgradnja paviljona započela je u listopadu 1936. godine. U studenome se betoniraju podrumska spremišta i postament paviljona, postavljanja se skela i na licu mjesta se zavaruju šuplji čelični nosivi stupovi. Sljedeći mjesec ti su stupovi nataknuti na armaturu dignutu iz temelja te stabilizirani nalijevanjem betona do visine od 2 metra. Na postavljene čelične stupove zavaren je u siječnju 1937. godine vanjski čelični prsten, dok se unutarnji prsten s nadsvjetlom postavlja na skelu. Radijalnim zavarivanjem čeličnih ploča debljine 2 mm u ožujku je konstruktivno povezan vanjski i unutarnji prsten i time je nosiva konstrukcija paviljona završena. Izvedba pročelja i završni radovi u paviljonu odvijali su se krajem ožujka i početkom travnja, sve do otvorenja prve izložbe 17. travnja 1937. godine.

Aktivnosti na paviljonu nisu završene svečanim otvaranjem. U sljedeće dvije godine, do ožujka 1939. godine, izmijenjen je velik broj dopisa između sudionika u izgradnji paviljona. Temeljni problem predstavljala je pojava kondenzata na podgledu krova za koji se pogrešno procjenjivalo da je uzrokovan nekvalitetnom izvedbom varova od strane tvtkea Braća Ševčik, a uistinu se radilo o propustu u projektu.

Izvanredno proporcioniran, posebno dojmljiv u interieuru, Francuski paviljon je u povijest graditeljstva ušao po svojoj specifičnoj nosivoj metalnoj konstrukciji, autor koje je Bernard Lafaille: 12 šupljih cilindričnih stupova podržava na visini od 13,50 metara sandučastu gredu kružna tlocrta na koju je ovješena membrana u obliku obrnutog krnjeg stošca promjera 32,30 metara. Ova opna površine 820 m2, debljine svega 2 mm izrađena je od trapeznih čeličnih ploča prethodno pripremljenih u radionici, a zatim zavarenih na licu mjesta. U pogledu težine, ova konstrukcija predstavlja svojevrstan rekord (18 kg/m2 natkrivenog prostora). Krovna konstrukcija razapeta je pod teretom središnjeg kružnog nadsvjetla. Ona predstavlja prvu vlačno napregnutu krovnu konstrukciju moderne koncepcije. Građevinu karakterizira spoj arhitektonske zamisli o monumentalnom centralnom prostoru, formiranje kojeg je omogućeno inovativnim konstruktivnim rješenjem, dok je izvedba paviljona realizirana primjenom uobičajenih materijala građevinske industrije.

Ovo remek‐djelo moderne arhitekture, vrlo je kratko vrijeme zadržalo svoju izvornu namjenu izložbenog prostora najnovijih dostignuća tehnike. U sklopu Studentskog centra za Francuski paviljon nije pronađena primjerenija namjena od one skladišta dasaka, uredskog inventara i scenske opreme obližnjeg Teatra &TD. No, ipak tijekom devedesetih godina, Francuski paviljon prolazi razdoblje relativno intenzivnog korištenja kao scenski prostor. Prepoznat kao izuzetno kvalitetan kazališni prostor, što u velikoj mjeri duguje geometriji svog interijera, paviljon je pobudio veliki interes kulturnih djelatnika. Međutim, loše građevinsko stanje paviljona, dovodi u pitanje daljnju uporabu za javne priredbe bez prethodne sanacije. Kako do sanacije ne dolazi, Francuski paviljon se krajem devedesetih godina prošlog stoljeća, iz sigurnosnih razloga, definitivno zatvara za bilo kakvo javno korištenje.

Preuzmite cijeli dokument ovdje!

Zadnja izmjena: 19. Ožujak 2014. u 13:08