Danas

... bez programa ...

Najavljujemo

... bez programa ...

About Student centre Zagreb

Student Centre Zagreb was founded in 1957 and now is a multi-functional space in the heart of the city. SC works on improving student living standard on all levels and in cultural activities, through its Department of culture - it organises and produces shows, performances, conferences and workshops in the fields of music, film, visual arts, theatre. The main goal of SC is to create innovative, economic and educational frameworks of cultural production in order to influence cultural practices in Croatia and internationally. Theatre production is manifested in SC’s own theatre - Teatar &TD, founded in the 1960’s, as the opposition to the classical theatres. &TD is not limited by genres and stylistic criteria, which opens up the possibility of establishing new production aesthetics and contemporary forms of co-production, post production and collaboration.

Zadnja izmjena: 18. Siječanj 2022. u 13:10

Kultura promjene

B. Ružić: DONOR

SVI.
9
Ned
9. Svibanj 2021.
Nedjelja u 21:00
Teatar &TD - Polukružna
SVI.
8
Sub
8. Svibanj 2021.
Subota u 21:00
Teatar &TD - Polukružna

Premijera: 16. 6. 2020. / UlazniceULAZNICE.HRFacebook/

Režija, dramaturgija, scenografija i kostimografija: Nina Kleflin

Igraju:

Andey: Saša Anočić

Anna: Dijana Vidušin

Video projekcije, glazba: Nikolina Belan


Drama Donor Branka Ružića, suvremenog dramskog pisca i scenarista porijeklom iz Splita, dobila je brojne nagrade u Engleskoj, gdje autor živi i gdje je drama praizvedena 2011 god. No i bez obzira na nagrade, njena je visoka literarna vrijednost neosporna, te je zbog toga našla svoje mjesto na repertoaru Teatra &TD.

Tematika koju ova potresna dijaloška drama oslovljava univerzalna je i duboko potresna. Ona govori o ljudima koji su prošli ratna stradanja, o ljudima koje je rat obilježio i promijenio. Oni su muškarac i žena, mučitelj i žrtva.

Iako su ovi junaci bili sudionici ratnih zbivanja u Bosni, oni se mogu lako zamijeniti s stradalnicima, agresorima i žrtvama bilo kojeg rata u svijetu. Stoga, iako pozicionirana u naše prostore, ona progovara o ljudskoj patnji općenito, o patnji koja je svojstvena svakom čovjeku kojeg je dotaklo beznađe rata. Kroz tu prizmu prelamaju se složeni odnosi  dvoje junaka, dvoje tužnih ljudi koji je nekad vezala bliskost, a kasnije mučenje i koji su na svojoj koži bolno ispitali granice međusobnog pripadanja. Ljubav i mržnja u ovoj se priči isprepliću, sjećanja na prošlost mijenjaju sadašnjost, snaga i nemoć postaju zamjenjive kategorije.

Crnilo rata prelijeva se na dva života koji ga ni godinama poslije nisu uspjeli isprati, trajno ukopani u odnos mučitelja i žrtve, usprkos činjenici da su nekada postojali i u brojnim drugim odnosima. Suočeni s nezamislivim tragedijama i okrutnostima života u ratnom logoru to dvoje junaka trajno ispituju granice vlastite izdržljivosti, žrtva propituje koju količinu patnje može trajno podnositi, a mučitelj svoje mehanizme potiskivanja i prisustvo vlastite savjesti.

Ova tragična priča postavlja pred nas pitanje: za što je sve sposoban čovjek, gdje su limiti ljudskosti, što možemo preživjeti i jesmo li uopće tvorci vlastitog života ili smo tek igračka u rukama neosjetljive sudbine.

Ona i svog gledatelja upozorava da promisli vlastite opsesije, kako u ljubavi tako i u životu.

Još je Sartre napisao: pakao, to su drugi. U Ružićevoj drami Donor pakao je oko nas, u drugima  i u nama, rat ga je zapalio i on i dalje gori pod pepelom prividno uređenih života.