Danas

Student Centre Zagreb was founded in 1957 and now is a multi-functional space in the heart of the city. SC works on improving student living standard on all levels and in cultural activities, through its Department of culture - it organises and produces shows, performances, conferences and workshops in the fields of music, film, visual arts, theatre. The main goal of SC is to create innovative, economic and educational frameworks of cultural production in order to influence cultural practices in Croatia and internationally. Theatre production is manifested in SC’s own theatre - Teatar &TD, founded in the 1960’s, as the opposition to the classical theatres. &TD is not limited by genres and stylistic criteria, which opens up the possibility of establishing new production aesthetics and contemporary forms of co-production, post production and collaboration.

Zadnja izmjena: 18. Siječanj 2022. u 13:10

Kultura promjene

E. Ionesco: KRALJ UMIRE

SIJ.

Pet

20. Siječanj 2023.
Petak u 20:00
Teatar &TD - Velika

SIJ.

Čet

19. Siječanj 2023.
Četvrtak u 20:00
Teatar &TD - Velika

Premijera 15. 10. 2021., Velika dvorana / Ulaznice / Ulaznice.hr / Facebook

Režija i adaptacija: Ivan Planinić

Scenski pokret: Maja Marjančić

Scenografija i kostimografija: Petra Pavičić

Oblikovanje svjetla i projekcije: Ivan Lušičić Liik

Skladatelj: Nikša Marinović

Oblikovanje zvuka: Luka Gamulin

Dizajn plakata: Verlauf

Klavirska pratnja: ŠIŠA

Igraju:

BERENGER PRVI: Domagoj Janković

KRALJICA MARGARETA: Dajana Čuljak

KRALJICA MARIJA: Nika Barišić

DOKTOR: Luka Bulović

JULIJA: Anica Kontić

STRAŽAR: Ivan Pašalić

Trajanje izvedbe: 75 minuta

Šezdeset godina nakon svog nastanka te unatoč svojoj neskrivenoj apsurdnosti, Ionescova apokaliptična i makabrična tragikomedija i dalje zvuči i izgleda jednako suvremeno, ali i začuđujuće realistično. Iako se rupa neobično brzo širi i svi drugi znakovi bez sumnje pokazuju da je kucnuo njegov čas, kralj Berenger Prvi odbija prihvatiti činjenicu da će do kraja predstave umrijeti. Da zajedno sa sobom u ponor nepovratno ne bi povukao i ono malo što je preostalo od njegovog opustošenog kraljevstva, dvije kraljice, Marija i Margareta, kraljev Doktor, sluškinja Julija i dvorski Stražar, priređuju posmrtnu ceremoniju koja bi kralja Berengera napokon trebala osloboditi straha od smrti. Ionescova alegorija u kojoj promatramo Berengerovo suočavanje sa svojim krajem, ali s krajem cijelog njegovog kraljevstva, tendenciozno nas poziva da osvježimo pogled kako prema vlastitoj smrtnosti, tako i prema smrtnosti današnjih „kraljevstava“ kojima pripadamo. Ionescov apsurd individualnih i kolektivnih egzistencija ludistički se obračunava s posljednjim utočištem smisla, strahom od kraja. Kraja ega, kraja Države i kraja Predstave.