9. 3. u 20 sati u MM centru / Ulaz besplatan

Pretposljednja epizoda Godardovih (Pri)povijesti fokusirana je na Alfreda Hitchcocka koji je, za Godarda i novovalne autore, „najveći tvorac formi 20. stoljeća“. O povijesti i budućnosti filma te forme koja misli, 9. 3. u 20 sati u MM centru, razgovaramo s filmskom kritičarkom Dianom Nenadić i filmskim teoretičarem Nikicom Gilićem. Razgovor moderira Višnja Vukašinović.

Projekt Filmske (pri)povijesti temelji se na istoimenom projektu Jeana-Luca Godarda koji je kroz četiri filmska video eseja, od kojih je svaki podijeljen u dva poglavlja, predstavio jedan mogući pogled u povijest sedme umjetnosti. Ključne karakteristike njegova monumentalnoga pothvata – pluralnost, otvorenost i shvaćanje filma kao forme koja misli – bit će niti vodilje ovoga projekta. Francuski je redatelj, naime, tijekom deset godina, od 1988. do 1998., sastavljao izuzetno kompleksan video kolaž iz nepreglednoga mora arhivskih materijala koje je kombinirao s prizorima iz filmskih klasika, kao i igranim scenama snimljenima direktno za serijal. Rezultat je 258 minuta dug esej o prirodi samoga medija, kao i njegovoj povijesti, ali i povijesti samoga 20. stoljeća, čiji je diskurs posvema interpretativno otvoren te misaono poticajan u smislu generiranja novih načina promišljanja postojećih paradigmi. Godard karakterizira film kao formu koja misli, u tom smislu definirajući pokretne slike kao jedno od esencijalnih ishodišta za naše samorazumijevanje. Danas kada se medij nalazi na kraju jedne od svojih najvećih prekretnica, tranzicije iz analognoga u digitalno, čini se vitalnim preispitati njegovu povijest i tako kontekstualizirati izazove sadašnjosti te se pripremiti za neizvjesnosti koje donosi budućnosti.

Diana Nenadić rođena je u Splitu, diplomirala je na Fakultetu političkih znanosti. Magisterij amerikanistike je, kako sama kaže, neslavno zapustila zbog ljubavi prema životu odnosno – golom preživljavanju. To je kompenzirala gomilom članaka rasutih po eteru i raznim tiskovinama, krenula je i s prevođenjem i objavljivanjem tekstova stranih autora te s uređivanjem knjiga o filmu za Hrvatski filmski savez. Uz ta tri posla, a u situacijama kino-otimačine, organizira akcije, ima obitelj, a dogodi se da stigne i u kino. (Preuzeto s filmski.net)

Nikica Gilić rođen je 1973. u Splitu, gdje je završio srednju školu. Upisao je studij komparativne književnosti i engleskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1992. Diplomirao je 1997., upisavši potom poslijediplomski studij književnosti, a od 1998. radi na Odsjeku za komparativnu književnost. Magistrirao je 2003. temom “Filmološki aspekti naratologije”, a doktorirao 2005. temom “Filmska genologija i tipologija filmskog izlaganja” (u oba rada mentor mu je bio profesor Ante Peterlić). Zanimaju ga povijest filma, filmska genologija, filmska naracija, postmoderna i druge teme. Predaje kolegije iz teorije i povijesti filma na Odsjeku za komparativnu književnost i Akademiji dramske umjetnosti. Sudjelovao je na više međunarodnih simpozija (u Splitu, Zagrebu, Zadru, Szegedu, Berlinu, Grazu, Temišvaru, Parizu, Washingtonu, Chicagu, Beogradu i Beču), kao i na domaćim simpozijima (u Zagrebu i Rovinju). Držao je javna predavanja o filmskoj umjetnosti i sudjelovao na popularizacijskim tribinama diljem Hrvatske, te u Beogradu, Leipzigu i Skopju. Održao je gostujuća predavanja na Humboldtovom sveučilištu u Berlinu i sveučilištima u Regensburgu i Konstanzu (Njemačka), potom u Grazu (Austrija) te na Sveučilištu T. Masaryka u Brnu (Češka). Glavni je urednik Hrvatskog filmskog ljetopisa, član uredništva Književne smotre i njemačkog internetskog časopisa Apparatus, član savjeta časopisa Ubiq i Autsajderski fragmenti te član Vijeća festivala Animafest Zagreb. Bio je umjetnički savjetnik za dokumentarni film pri HAVC-u i član žirija više filmskih festivala i revija (npr. Pula, ZagrebDox, Dani hrvatskog filma u Zagrebu, Mediteran film festival u Širokom Brijegu) te član Nadzornog odbora Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja. Član je Vijeća Društveno-humanističkog područja Sveučilišta u Zagrebu i predsjednik Nadzornog odbora Hrvatskog društva filmskih kritičara. Godine 2015. postao je pridruženi istraživač na Doktorskoj školi za Istočnu i Jugoistočnu Europu Sveučilišta u Regensburgu i Sveučilišta Ludwig-Maximilans u Münchenu.