Koncept: Ana Kreitmeyer
Koreografija i izvedba: Sonja Pregrad i Ana Kreitmeyer
Dramaturgija: Ivana Sajko
Scenografija i svjetlo: Igor Pauška
Glazba: Alen Sinkauz

Projekt je realiziran uz potporu Ministarstva kulture RH, a u suradnji s festivalom Perforacije, Teatrom &TD, Kulturom Promjene (SC Zagreb) i Uferstudios iz Berlina.

Hvala: Ani Savić Gecan, Barbari Friedrich, ekipi Hrvatskog filmskog saveza i kinu Tuškanac, Studio 142, Liberdance i Jeleni Erceg

Premijerno izvedena 14. lipnja 2017. (Festival Perforacije) / Teatar &TD / Ulaznice

Ova predstava je o meni, o njoj, o rubu koji nas odjeljujući spaja, o našem susretu u kojem preispitujem namjere one druge, jednako kao što i ona preispituje moje namjere, to je predstava o nesigurnosti koju svako bavljenje drugim podrazumijeva, dakle o rubu koji nas okružuje, na pozornici, na ulici, na kolodvoru, o rubu koji nas štiti i otkriva istovremeno, o razlozima i načinima kojima ga pokušavamo prijeći, kao i o tome kako nas taj prelazak, kojemu je drugo ime dodir, mijenja, potiče, uznemirava i plaši, ova je predstava, baš kao mnoge druge predstava što niču u ovom vremenu straha i sama o strahu, o nepovjerenju, o zlokobnom predosjećaju u nama i oko nas, o zbunjujućem pitanju tko ga uopće proizvodi? Čega se bojimo dok drhtimo pred onim što se još nije dogodilo? To je predstava o traumi koju budućnost stavlja pred nas samom činjenicom da postoji, kao što postoji i sljedeći korak, kao što postoji i sljedeći ugao, što li nas iza njega čeka? Što li se tamo nastavlja ili prekida? Ovo je predstava o svemu onome što se može i ne mora realizirati kao horor i gubitak, predstava o našim neartikuliranim bojaznima, o njihovoj izmaglici, o monstrumu bez lica koji hranimo u sebi našim prenapetim iščekivanjem, da, ovo je predstava i o napetosti, o napetosti onog ruba, o tome da nešto možda jest, a možda i nije, da će se nešto možda dogoditi, a možda će nas i zaobići, o tome da možda hoćemo, a možda i nećemo biti pošteđeni, ovo je predstava o nečem, o negdje, o možda, o intenzitetu nesigurnog i nepredvidivog, u ovoj su predstavi naša tijela mehanizmi za stvaranje nelagode, Ana kaže da ova predstava nastaje iz onog što naše tijelo pohranjuje i živi, Sonja dodaje da nastaje iz panike koju osjećaš, ali ne razumiješ, iz tjeskobe svijeta koja živi na svom rubu pounutrena tijelom, ali i iz tijela koje se na taj rub privikava.

Ana Kreitmeyer plesna je umjetnica i izvođačica, članica izvedbenog kolektiva BADco. Interes za tijelo provodi kroz različite prakse, od izvođačke do koreografske, od pedagoške do društvene. Kao ko-autorica djeluje kroz kolektiv BADco. od 2003. godine, a samostalno razvija nekoliko koreografskih radova. Angažirana je u polju javnog djelovanja plesne scene u Zagrebu, dugi niz godina djeluje kroz upravna tijela Udruge plesnih umjetnika Hrvatske, od 2016. godine je na poziciji predsjednice udruge. Jedna je od suosnivačica Ekscene (Eksperimentalne slobodne scene). Certificirani je voditelj ContaKids metode. Paralelno s radom u polju plesne umjetnosti stječe akademsko obrazovanje završenim Edukacijsko - rehabilitacijskim fakultetom u Zagrebu

Sonja Pregrad plesna je autorica, izvođačica i pedagoginja, s magisterijem Solo/Dance/Authorship s Universitaet der Kunste Berlin, i prvostupnikom na ArtEZ Arnhem, a također se usavršavala i na SNDO Amsterdam, CodARTs Rotterdam i u Školi Ane Maletić, te na brojnim programima i radionicama (stipendist DanceWEB Europe 2005. i Inteatro Academy Festival 2007.). Od 2013. s Marinom Petković Liker vodi umjetničku organizaciju Četveroruka. Od 2007. je jedna od suosnivačica i organizatorica IMPROSPEKCIJE. Od 2011. s Plesnim Centrom TALA vodi međunarodni projekt – interaktivni plesni časopis TASK, u suradnji s ALU, Odsjekom za animirani film i nove medije. Predaje pri SMASH Berlin programu, ALU, Odsjeku za animirani film i nove medije.