Danas
... bez programa ...
Najavljujemo
... bez programa ...
About Student centre Zagreb
Student Centre Zagreb was founded in 1957 and now is a multi-functional space in the heart of the city. SC works on improving student living standard on all levels and in cultural activities, through its Department of culture - it organises and produces shows, performances, conferences and workshops in the fields of music, film, visual arts, theatre. The main goal of SC is to create innovative, economic and educational frameworks of cultural production in order to influence cultural practices in Croatia and internationally. Theatre production is manifested in SC’s own theatre - Teatar &TD, founded in the 1960’s, as the opposition to the classical theatres. &TD is not limited by genres and stylistic criteria, which opens up the possibility of establishing new production aesthetics and contemporary forms of co-production, post production and collaboration.
Zadnja izmjena: 18. Siječanj 2022. u 13:10
Kultura promjene
M. Klišmanić / K. Leko: DANTEOV PAKAO: UPRIZORENJE DUŠE - premijera
PRO.
12
Pon
12. Prosinac 2022.
Ponedjeljak u 20:00
Teatar &TD - Velika
Ponedjeljak u 20:00
Teatar &TD - Velika
Premijera: 12. 10. 2022., Velika dvorana &TD-a
Režija: Marin Klišmanić
Dramaturgija: Karla Leko
Glume: Vid Ćosić, Dominik Dolenc, Filip Lugarić, Ružica Maurus, Lidija Penić-Grgaš, Kristijan Petelin, Lucija Rukavina, Marin Stević, Ema Šunde
Oblikovanje svjetla: Martin Šatović
Kostimografija: Tina Spahija
Glazba: Nikola Krgovič
Radionica psihodrame: Tina Radibratović
Projekt je realiziran u koprodukciji umjetničke organizacije RUPER i Teatra &TD Studentskog centra Sveučilišta u Zagrebu, uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Gradskog ureda za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo Grada Zagreba
Na pola našeg životnoga puta / u mračnoj mi se šumi noga stvori, započinje Dante prvi dio svoje Božanstvene komedije, ujedno i najpoznatiji dio – Pakao. U kanonskom djelu talijanske književnosti autor kroz alegorijski pristup ističe društvene anomalije, ali i pitanje ljudske sudbine koja ostaje trajno zapečaćena odlaskom u zagrobni život. Pakao je slika poroka koji su utkani u svakodnevicu, a koji vode u čovjekovu propast.
Dante uz pomoć Vergilija koji ga vodi pokušava preduhitriti propast unutarnjim putovanjem. Upravo to unutarnje putovanje koje stoji iza alegorije ovog epa koristimo kao polazišnu točku za otkrivanje na koji se sve način pakao može prikazati danas. U vremenu u kojem živimo suočeni smo s vijestima koje nam se vrlo lako mogu učiniti toliko strašnima da nam se ponekad čini da je pakao već među nama. Vodeći se specifičnošću vremena okrenuli smo se ljudskoj psihologiji i paklu kao stanju duha. U tom košmaru ljudske duše nit vodilja jest psihodramska metoda koja pojedinca suočava s proživljenim događajima. Kroz protagonista koji je opčinjen Danteovim djelom polako ulazimo u njegov unutarnji svijet, osobno putovanje koje polako raskrinkava najtamnije dijelove njegove duše. Šuma u koju uprizorenjem Pakla zalazi postaje sve dublja i mračnija i iz nje više nema izlaza.