Tekuće sobe ansambla Ictus ponovo osmišljavaju format klasičnog koncerta. Nekoliko pozornica, nagli prijelazi, amplificiranje i pažljivo osvjetljenje u atmosferi potkrovlja… Promatrač dobiva mali kartonski stolac koji može slobodno micati po prostoru, birati mjesto s kojeg želi slušati, može odlaziti ili dolaziti. Koncert je dug, a bar je otvoren: to je festival u malom. Ovaj format potiče brojne načine slušanja, od „pažljivog“ do “prožimajućeg” slušanja i tako naprijed-natrag.

Zvuk paljenja šibice u noći pojačan je tisuću puta. Sumrak mijenja način na koji slušamo nedavni repertoar: Sciarrino, Ablinger. Instalacija Alvina Luciera – gitarski niz s dimenzijama konopa za privez – preklapa se s istraživanjem rezonanci tam-tama Jamesa Tenneyja. Ula Sickle i Yann Leguay bave se zvukom i stroboskopijom svjetla.

Sound & Vision: u gotovo tri sata ovaj višestruki koncert ispituje sjecišta glazbe i vizualne performanse. To je nesumnjivo preokupacija cijele generaciju mladih za koje je glazba nešto između vizualnog i slušnog.

Osnovno je pitanje prisutnost skupine glazbenika te novih saveza koji se formiraju između nje i uređaja. Sekvencioniranje svjetla, primjerice, postaje parametar partiture, kao i svaki drugi za skladatelje koji su odrasli na domaćem IT-u. Drugi guraju računalo, videozapis, mikrofoniju do njihovih krajnjih granica i uvode subverziju i ironiju u digitalni svijet koji više ne zastrašuje nikoga. Na taj način, neropski odnos s uređajem gradi se s oklijevanjem i kroz njega glazbenik obnavlja svoja prava i svoju fizičku lakoću.

Osnovno je pitanje prisutnost skupine glazbenika te novih saveza koji se formiraju između nje i uređaja.

Sound & Vision: u gotovo tri sata ovaj višestruki koncert ispituje sjecišta glazbe i vizualne performanse.

Djela:

Alvin Lucier:  Music on a Long Thin Wire (Glazba na dugoj tankoj žici), instalacija

James Tenney: Having Never Written A Note For Percussion (Kako nisam nikada napisao ni note za udaraljke…), za ozvučeni tam-tam

Alvin Lucier: Silver Street Car for the Orchestra (Srebrni tramvaj za orkestar), za ozvučeni triangl

Juliana Hodkinson: Lightness (Lakoća), za tri izvođača, ozvučene šibice, papir za brušenje, pijesak i vodu

Ula Sickle & Yann Leguay: Light Solo 1 (Svjetlosni solo 1), za plesača, svjetlo i zvuk

Salvatore Sciarrino: Due Notturni Brillanti (Dva sjajna nokturna), za violu solo

Peter Ablinger: Voices and Piano (ulomci) (Glasovi i klavir), za klavir i snimku

Davor Branimir Vincze: Inflected Points (Izvrnute točke)*, za šest izvođača i zvučnik

Alexander Schubert: Sensate Focus (Senzorno fokusiranje), za ansambl, svjetlo i živu elektroniku

Michael Schmid: Krachal (Limunada), interaktivna instalacija s podvodnim mikrofonima

Gordon Monahan: Speaker Swinging (Zanjihani zvučnik), za tri zvučnika i tri izvođača

O iskustvu rada na ovom projektu članovi ansambla Ictus kažu:

Kao izvođači djela Sound & Vision, suočeni smo s izazovom udaljavanja od našeg uobičajenog instrumenta i skončavanja u izvedbenoj situaciji u kojoj smo izuzetno nesinkronizirani s mišićnim sustavom, kojim smo toliko godina pokušavali upravljati – od gotovo utopijskog virtuoznog manipuliranja malenim predmetima, poput šibica, prema nametanju ritmičke složenosti na nematerijalnu tekuću tvar ili jednostavno njihanja zvučnika u zraku dulje od 20 minuta. Ova je Sound & Vision izvedba stoga i istraživanje povezanosti Zvuka i Tijela: kako se naša fizička prisutnost mora modulirati i pronaći nove referentne točke u prostoru i vremenu.

…suočeni smo s izazovom udaljavanja od našeg uobičajenog instrumenta i skončavanja u izvedbenoj situaciji u kojoj smo izuzetno nesinkronizirani s mišićnim sustavom, kojim smo toliko godina pokušavali upravljati.

Skladbu Inflected Points za biennalsku je izvedbu projekta Sound & Vision naručio Muzički Biennale Zagreb.

„Izvrnute točke temelje se na ranijoj skladbi pod naslovom Točka infleksije te rekontekstualiziraju glazbeni materijal iz navedene skladbe u glazbeni teatar. Ova metakompozicija, osmišljena u suradnji sa švicarskim spisateljem Jérémiem C. Wengerom, propituje smisao pamćenja podataka u današnje vrijeme kada je memoriranje prepušteno bazama podataka, dok su metapodaci ključ za instant- pristup znanju putem internetskih pretraživača.

Tako glazbenici, umjesto sviranja djela u kontinuitetu, svako toliko prošetaju do megafona, komentirajući okolnosti pod kojima je nastala, izvođena i nagrađivana skladba koju upravo sviraju.“ (Davor Branimir Vincze)

Ova metakompozicija, osmišljena u suradnji sa švicarskim spisateljem Jérémiem C. Wengerom, propituje smisao pamćenja podataka u vrijeme kada je memoriranje prepušteno bazama podataka…