Otvorenje je 26. 11. u 12h, a instalaciju možete pogledati sve do 14. 12., ulaz besplatan / Francuski paviljon / Facebook event

Instalacija uključuje 6 slika na platnu (Tina Gverović, 200*300cm, akril i gvaš na platnu, 2016.) i audio rad u izvedbi Alexisa Taylora, postavljenog na jednokanalnim zvučnicima unutar instalacije. Slike i audio element postavljeni su unutar serije skulpturalnih intervencija – koje su osmislili Ben Cain i Tina Gverović - sačinjenih od građevinskog materijala, pijeska, blokova, plastičnih cijevi, vanjske rasvjete i industrijskih svjetala.

Polazišna točka ovog rada serija je šest slika velikih dimenzija nastalih u relaciji s povijesnim kontekstom izlagačkog prostora. Radovi se fokusiraju na različite procese kao što su odjeci, sedimentacije, nakupljanja, povijesti/materijalnosti određene robe za razmjenu i vrijednih dobara, kao i pitanja povezanih s migracijom, viškovima u proizvodnji, tijelima u tranzitu te tijelima u tranziciji. Na slikama su dijelovi tijela i krhotine različitih objekata koji proizlaze iz fragmenata isprepletenih povijesti, frotaža, oblika i formi koji su tijela, ili govore priču o tijelima, njihovim međuodnosima, pokretima i razmjenama. Površine slika su gestualne ali ne i ekspresivne, nalikujući na stare, razrušene zidove. Podloga nanesena valjkom, na neki je način, bliža mehaničkoj ili industrijskoj proizvodnji nego vještini. Oslikane dijelove tijela i objekte prate njihove sjene, ali postoji svojevrstan razmak između, tako da se mogu činiti i odvojeni jedno od drugog, prvi mnogo čvršći a drugi prisutan u nematerijalnom smislu. Ponekad više poput dvije plošne površine nego sjena koja otkriva ili opisuje trodimenzionalnu fizičku formu objekta. Na slikama se izmjenjuju tri boje – boja betona, pijeska i kože. I slike i skulpturalni elementi sugeriraju arheološko istraživanje ili gradilište, te je prisutna kombinacija gledanja u prošlost i u budućnost. U oba scenarija prisutan je pogled na ljudska figure ne kao na ljudska bića nego kao na tijela, objekte i stvari, na tijela koja su radna snaga, materijal kojim se trampi i cjenka. Ipak, nježnost kojom su objekti i dijelovi tijela oslikani, te toplina boja, nagovješćuju brigu za te dijelove, život-nost koja se suprotstavlja plošnosti slika. Tako da u ovom postavu postoji oscilacija na relaciji toplo/hladno, mrtvo/živo tijelo, objekt/čovjek. Načini na koje se odnosimo i odnosi koje uspostavljamo prema tim objektima i tijelima su ključni.

Audio element bavi se artikulacijom povijesti, specifičnim narativnom u kojem glas (Alexis Taylor) pjeva tekst donekle povezan s migrantskim pričama. Ideja je da dijelove rada nije lako kontekstualizirati, tj. da medij, boja, kvaliteta glasa nužno ne opisuje ili otkriva određeni kulturalni ili povijesni identitet.

Rad je zamišljen kao otok, kako u fizičkom tako i u vremenskom smislu. Skulpturalne intervencije služe kao kralježnica, pejzaž rada, ljuštura, plovilo, ali i kao crtež u prostoru koji povezuje misli. Slike i zvuk umješteni su unutar pejzaža prostornih intervencija, između gomile pijeska, viđeni kroz instalacijske cijevi ili iza naslaganih građevinskih blokova. Oni nagovještaju različite trenutke i različite vizure uhvaćene kroz proces stvaranja, konstruiranja, gradnje – povijesti, narativa, identiteta ili mogućih budućnosti.

Tina Gverović radi u mediju instalacije, crteža, slike, zvuka, teksta i videa. Njen rad često uključuje dezorijentirajuće instalacije i bavi se pitanjima vezanim uz prostor, teritorij i identitet, te načinom na koji su ti koncepti vezani za imaginarno.
Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1997., završila poslijediplomski studij na Jan van Eyck Akademiji u Maastrichtu u Nizozemskoj 2000., te doktorirala na Middlesex Sveučilištu u Londonu 2013. godine.
Nedavne izložbe uključuju izlaganje na Suzhou Documents - Biennial (Suzhou, 2016.), Umjetničkoj galeriji Dubrovnik (Dubrovnik, 2016.), Raum mit Licht galeriji (Beč, 2015.), Tate Britain (London, 2015.), Tate Modern (London, 2014.), MSUB (Beograd, 2014.), SE8 galeriji (London, 2013.), i Garden of Learning - Busan Biennial (Busan, 2012.). Sudjelovala je na rezidencijalnim programima u Švedskoj (Baltic Art Center, Visby, 2012.), Austriji (Kultur Kontakt, Beč, 2011.), Sjedinjenim Američkim Državama (ISCP, New York, 2006.)

Rad Bena Caina oscilira na razmeđi djela, vježbe, rada i umjetničke akcije. Radi u mediju skulpture, instalacije, performansa, zvuka, i publikacije. Često istražuje neodređene veze između umjetnosti i industrije, komodifikacije i nematerijalnog rada. Zanimaju ga načini na koje u radovima možemo postavljati pitanja o ulozi umjetničkih djela, ali i o našoj ulozi sudionika u njihovoj socijalnoj i kulturalnoj proizvodnji. Preispitivanje pojmova pasivnosti, interaktivnosti i promjene unutar participativnih radova osnova su njegove umjetničke prakse.
Izlagao je u britanskim galerijama poput Grundy Art Gallery (Blackpool), Tate Britain (London), Turner Contemporary (Margate), Bluecoat Gallery (Liverpool), The Tetley (Leeds), i Site Gallery (Sheffield), te međunarodnim poput Busan Biennale (Koreja), Manifesta 9 (Genk), i Weils (Bruxelles).

Alexis Taylor vodeći je vokal, gitara i klavijature u grupi Hot Chip, svira klavijature u grupi About Group, a djeluje i kao samostalni umjetnik. S grupom Hot Chip izdao je šest studijskih albuma te je grupa nominirana za Mercury nagradu.
Kao samostalni umjetnik izdao je album Rubbed Out (2008.), solo EP Nayim From the Halfway Line (2012.), album Await Barbarians (2014) i u lipnju 2016. g. album Piano. Na filmu “Musical Food” (Frieze Art Fair), surađivao je s vizualnim umjetnicima Oliverom Payneom i Nickom Relphom i na izložbi Olivera Payna 'Seven Objects', Overduin & Co u Los Angelesu (2016). 

www.tinagverovic.com
http://sczg.unizg.hr/kultura