“Anarhija. Sve se zasniva na slobodi. Ali što sloboda znači svakome od nas?”

Ovo je eksperiment kaosa i reda.  Iskustvo očigledno nije neškodljivo i vrlo je složeno; može se sažeti kao: "ako želiš tišinu, moraš na njoj raditi" ili "čini što god želiš". Pretpostavka je da moć ni na koji način nije jednostavna. Rođeni smo vezani uz okolnosti i od najranijeg djetinjstva ovisimo o drugima kako bismo zadovoljili neophodne potrebe poput hrane ili topline. Kako bi se naš radio vidio, ovisimo o publici, ali i o kazalištima i vladama. Međutim, ono što je u suštini društvena međuovisnost, ne čini ni publiku, ni kazalište, niti vladu našim gospodarom.  Problem s vladom je taj što je stvorena za upravljanje, administraciju i rukovođenje naših postupaka.

Umjetnost je homogeni medij gdje možemo eksperimentirati s ili reproducirati određena stanja, određene pretpostavke. Uglavnom gdje mi možemo zeznuti.

Želimo pristupiti ovom djelu u duhu live arta, gdje je eksperimentiranje vitalan sadržaj, ne u estetskom smislu, već kao sastavni aspekt djela, koji započinje od samog odlaska u kazalište.

Za ovu izvedbu postavit će se 40 električnih gitara i pojačala u savršeni kvadrat u središtu kazališnog prostora, sa 40 sjedećih mjesta. Svakog člana publike dočekat će jedna gitara s trzalicom koju će moći koristiti tijekom cijele izvedbe.
Na pozornici će Semolina Tomić izvest koreografiju u trajanju od točno 60 minuta. Ova koreografija je fiksna i precizna i uvijek se izvodi na isti način, bez ikakvog utjecaja bilo kakvog zvuka kojeg će publika izvesti. Gitare se aktiviraju na samom početku predstave, a nakon šezdeset minuta zvuk se isključuje. Predstava se izvodi na hrvatskom jeziku.

Pozornica je za publiku; oni imaju i buku i tišinu. Svaka akcija nosi vlastitu odgovornost. Koristeći zvuk, postaje jasno da je njegovo odsustvo i izostanak akcija koja ovisi o svakom pojedincu.